Park avenija 69 je pulski malonogometni klub (MNK) koji je bio aktivan od 1969. do 1992., a službeno je registriran 12.X.1985. kao drugi malonogometni klub u Hrvatskoj (prvi je bio Dudovo bure iz Daruvara).

Osnovalo ga je 1969. desetak prijatelja koji su se svakodnevno sastajali na igralištu kraj pulske Gimnazije. Na tom prostoru se do početka 1960-ih nalazio park s drvoredom koji je dijelio rukometno od košarkaškog igrališta i po tom su drvoredu nazvali svoju malonogometnu ekipu.

Dotadašnji „vladari“ tog igrališta (braća Zlatko i Edi Šarar, Miki Ostović, Adriano Belli, Branislav Gedri, Herman Jelovac, Goran Bašić…) nastavili su svoje aktivnosti u pulskim sportskim klubovima pa je ostalo više prostora za desetak godina mlađe igrače koji će uz druženje svakodnevno juriti za nogometnom loptom. Bili su to Vlado Orlić, Tomo Crnobori, Aco Radulović, Marijan Ivković, Enco Tominić, Marijan Milovan, Stevo Juhas, Marijan Krivičić, Marijan Četković…

Njihova aktivnost značajno je utjecala na popularizaciju malog nogometa u Puli te je potaknula na organiziranje i drugih, uglavnom kvartovskih haklerskih družina pa je potreba za njihovim međusobnim nadmetanjem i natjecanjem dovela 1978. do osnivanja malonogometnog turnira Moja ulica, moja ekipa.

Upravo će nastupima na tom turniru MNK Park avenija 69 postići svoje najveće uspjehe i pridobiti simpatije pulskih ljubitelja malog nogometa. U nekoliko pokušaja su u finalu izgubili od tada nedostižne Bure, za koju su nastupali već afirmirani igrači NK Istre. Igrači Park avenije 69 prvi su put osvojili turnir 1983., a zatim su taj uspjeh ponovili 1984., 1986. i 1989.

Uz osnivače, uspjesima je kluba pridonijelo više od stotinu igrača, među kojima treba spomenuti Enesa Halilovića, Radu Bešira, Valtera Prematea, Boru Angelovskog, Milana Rašulu, Slavka Maletića, Branka Bubića, Roberta Matteonija, Romana Orlića, Nevena Cukona, Igora Banjca, Zorana Jadreška, Gorana Eklića, Danka Brunjaka, Kristijana Pekicu, Sinišu Rabara…

Posebno je poglavlje u povijesti Park avenije 69 započelo 1984., kada joj se kao podrška i sponzor pridružio Sergio Blažić Đoser, pjevač Atomskog skloništa. Nakon njegove smrti klub je, s još nekoliko Đoserovih prijatelja, pokrenuo 1988. Memorijal Sergio Blažić Đoser, u sklopu kojega se održavao malonogometni turnir.

Sredinom 1990-ih u sklopu MNK Park avenija 69 započela je s radom jedna od prvih škola nogometa u Hrvatskoj za djecu predškolske dobi.

Zadnji službeni nastup kluba bio je 1992. na Prvom malonogometnom prvenstvu Hrvatske u Zagrebu.

Klub više nije aktivan, iako se njegovi članovi okupljaju svakih pet godina prigodom godišnjice osnutka kluba.