Bessières, Jean-Baptiste, istarski vojvoda i francuski maršal (Prayssac, Francuska, 6.VIII.1768. – Rippach, Saska [Njemačka], 1.V.1813.).

Vojnu karijeru započeo je 1791. ulaskom u Nacionalnu gardu, a 1792. pridružio se Ustavnoj gardi kralja Luja XVI. Nakon što je 1796. kao satnik služio u Kataloniji, postavljen je za zapovjednika Napoleonove pratnje na Apeninskom poluotoku. Istaknuo se u bitci kod Abukira u Egiptu 1798., a dvije godine kasnije zapovijedao je postrojbom Konzularne garde od 800 ljudi u bitci kod Marenga (14.VI.). Čin maršala dobiva 1804. te postaje zapovjednik Napoleonove Carske garde. Iduće je godine vodio juriš 9000 gardista protiv ruske carske gardijske konjice u bitci kod Austerlitza (2.XII.).

Bessièresova pobjeda kod Medine de Ríoseco (1808.) omogućila je Napoleonovom bratu Josephu da stigne do Madrida i postane kralj Španjolske. Zapovijedajući konjaničkim korpusom u ratu protiv Austrije 1809., Bessières je predvodio napade u bitkama kod Aspern-Esslinga (22.V.) i kod Wagrama (5.–6.VII.), gdje je bio teško ranjen. Ipak, ubrzo je poslan da okonča britansku Valherensku ekspediciju u Nizozemskoj.

Godine 1809. imenovan je vojvodom Istre. Naime, dekretom od 30.IV.1806., koji je stupio na snagu 1.V., Napoleon je priključio Italskom Kraljevstvu sve stečene bivše mletačke posjede te osnovao 12 novih vojvodstava kao velike carske feude koje dodjeljuje svojim generalima i maršalima. Među njima je i Istarsko vojvodstvo koje obuhvaća bivšu mletačku Istru. Tako je obnovljen naslov nastao u doba franačkih Karolinga krajem VIII. st., koji se koristio do druge polovice XI. st., kada je Istra uzdignuta na razinu markgrofovije. Osim naslova, Bessières dobiva i pravo na jednu petnaestinu pokrajinskih prihoda, što iznosi oko 100 000 franaka godišnje. Naslov istarskog vojvode prešao je poslije ženskom linijom plemenitoj obitelji Moneta Caglio iz Milana.

Ponovno je poslan u Španjolsku s 50 000 vojnika da zaposjedne sjever zemlje kao guverner Stare Kastilije i Leona. Nije uspio uputiti dovoljno svojih konjanika da se pridruže Andréu Masséni za bitku kod Fuentes de Oñora (3.V.1811.).

Bessières je 1812. vodio gardijsko konjaništvo u pohod na Rusiju i uz velike gubitke štitio povlačenje francuske vojske. Dok je bio u izviđanju bojišnice i dan prije bitke kod Lützena (2.V.1813.), poginuo je kod obližnjeg Rippacha od topovskog hitca.

Slike