Petaros, Drago, orguljaš i zborovođa (Zabrežec [Bresez, Moccò], općina Dolina, 31.XII.1913. – Trst, 6.VIII.2006.).

U matične knjige upisan je kao Carlo, otac mu je bio Jožef (Giuseppe), telefonist, majka Karolina (Carolina) rođ. Kraljič.

Osnovnu školu pohađao je u Borštu (Borst, Sant'Antonio in Bosco), a u glazbi ga je podučavao tršćanski glazbenik i glazbeni pedagog Stane Malič, koji je talentiranog tinejdžera 1929. primio u svoju privatnu školu. Kod njega je Petaros tri godine učio klavir, harmoniju i kontrapunkt, ali već ujesen 1930. u crkvi u Borštu svira orgulje i vodi lokalni pjevački zbor. Zbor je vodio do Drugog svjetskog rata te nekoliko godina nakon rata, njegujući njime svjetovne i crkvene pjesme. U poraću je zbog ideoloških i političkih razlika došlo do raskola među članovima zbora pa su osnovana dva – crkveni te svjetovni zbor Slovenec. Crkveni je zbor Petaros vodio i pratio na orguljama od 1930. do svoje smrti, osim od 1942. do 1945., kada ga je vodila Milena Petaros. Vodio je i mješoviti zbor Prosvjetnog društva Slovenec, sve do 1983., osim 1957.-69., kada ga je bio preuzeo tršćanski glazbenik i zborovođa Svetko Grgič.

Osim vođenja zborova u Borštu, Petaros je polovicom 1930-ih svirao orgulje u crkvi u Ricmanjama/Ricmanjima, gdje je nakon Drugog svjetskog rata, sve do 1984., povremeno vodio zbor Prosvjetnog društva Slavec. Također je neko vrijeme vodio i mješoviti zbor Slovenskog kulturnog društva „Valentin Vodnik“ u Dolini.

Sa zborovima koje je vodio nastupao je na brojnim kulturnim, blagdanskim i drugim lokalnim priredbama, a i u širem okruženju, redovno sudjelujući na revijama zborova tršćanskog Saveza crkvenih pjevačkih zborova (Zveza cerkvenih pevskih zborov) i prekogranične Primorska poje. Svojim je dugogodišnjim dirigentskim i glazbenopedagoškim djelovanjem dao važan doprinos slovenskom zborskom pjevanju na širem tršćanskom području.

Sahranjen je na groblju u Borštu.