Žun, Anton, pravnik, sociolog, politolog, sudac, sveučilišni profesor, urednik, publicist (Lovran, 19.II.1917. – Kranj, 8.I.1978.).

Roditelji su mu bili Lovro, carinik, i Josipina, rođ. Stiglič.

Realnu gimnaziju pohađao je u Ljubljani 1927.-28., potom na Sušaku, gdje je maturirao 1935. Iste se godine upisao na Pravni fakultet u Ljubljani, gdje je 1940. diplomirao, a 1941. i doktorirao.

Tijekom Drugog svjetskog rata, 1941.-45., radio je kao odvjetnički pripravnik u Rijeci. Uključio se 1942. u narodnooslobodilački pokret.

Nakon rata, od 1945. radi kao profesor u Srednjoj ekonomskoj školi u Ljubljani, a 1951. postaje sudac Okružnog suda u Radovljici, gdje je od 1955. bio i predsjednik Suda. Potom je od 1959. predsjednik Okružnog suda u Ljubljani, a od 1960. savjetnik u Glavnom odboru Socijalističkog saveza radnog naroda Slovenije.

Sveučilišnu karijeru započeo je 1959. kao vanjski suradnik u tada osnovanom Institutu za sociologiju ljubljanskog Sveučilišta. Godine 1962. zapošljava se kao docent na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani, osnovanom 1960. U izvanrednog profesora promoviran je 1965., a od 1973. redovni je profesor (opće sociologije). Tijekom cijelog razdoblja profesure, do smrti, predavao je Opću sociologiju II (Sociologija društvenih struktura), Sociologiju prava i Društveni sustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Voditelj Odsjeka bio je 1964.-76., a 1966.-68. i prodekan Filozofskog fakulteta te 1970.-72. predsjednik njegova vijeća. K tomu je bio 1975.-77. prorektor Sveučilišta u Ljubljani i glavni urednik svih njegovih publikacija. Tijekom sveučilišne karijere stručno se usavršavao na Gramscijevom institutu u Rimu (1963.) te na sveučilišnim institutima iz područja sociologije i prava u Beču (1966.), Parizu, Firenci i drugdje.

Bavio se općom sociologijom, temama iz ustavnog prava i politologije te pitanjima moderne države i promjenama u njezinoj strukturi; istraživao je odnos elita i demokracije te funkcije prava u rješavanju društvenih sukoba, provođenju pravde i u samoupravnim odnosima. Bio je jedan od središnjih aktera u uvođenju sociologije kao studijske discipline u Sloveniji. Aktivno je sudjelovao, s Borisom Ziherlom, Ludvikom Čarnijem i Marjanom Britovšekom, u uspostavljanju i profiliranju Odsjeka za sociologiju na ljubljanskom Filozofskom fakultetu. Važan je njegov doprinos povezivanju sociologije i prava te sociologije i politologije, čime je utro put sociologiji prava, a i političkoj sociologiji u slovenski sveučilišni prostor. Svojim doprinosom sociologiji prava, posebno na području društvenog podrijetla i učinaka pravnih normi te istraživanjem i definiranjem problematike sociologije prava, postao je jedan od njezinih osnivača u Sloveniji. Bio je i redoviti član Instituta za sociologiju prava u Bruxellesu.

Referatima je sudjelovao na nizu znanstvenih skupova, npr. na Kongresu slovenskih pravnika u Mariboru 1962. (uvodni rad) te na simpoziju politologa u Ljubljani 1965. Autor je 40-ak članaka o teoriji i sociologiji države i prava, među kojima su: „Država v socializmu – 'država' v komunizmu“, Naši razgledi, 1961.; „O nekaterih problemih sodobne države“, Pravnik, 1961.; „Gramsci in marksistična teorija o državi: problemi hegemonije in diktature proletariata“, Naša sodobnost, 1961.; „Problem razmerja med filozofijo prava, pravno znanostjo in sociologijo prava“, Pravnik, 1968.; „Nekaj pogledov na problem razmerja med pravom in pravičnostjo“, isto, 1970.; „Nekaj misli o predmetu teoretične in empirične raziskave sociologije prava“, Anthropos, 1970.; „Poskus opredelitve znanstvenega področja sociologije prava“, isto, 1971.; „Marksizam i sociologija prava“, Sociologija (Beograd), 1972. i dr.

Autor je i više knjiga, priručnika i udžbenika: Pravo. Državljansko in delovno pravo (skripta za IV. razred srednjih ekonomskih škola Slovenije, suautor Jože Mihelak), Ljubljana 1951.; Temelji družbene in državne ureditve FLRJ, Ljubljana 1960.; Država. O funkciji, tipu in obliki države, Ljubljana 1963.; Družbena ureditev SFRJ, I–II, Ljubljana 1965., 1967.; Struktura in značilnosti jugoslovanske družbe, Ljubljana 1975. i dr. Uredio je udžbenike Sociologija. Izbor tekstov (Ljubljana 1962.) i Sociologija. Izbor odlomkov (Ljubljana 1964.). Prevodio je djela talijanske marksističke misli, a priredio je, s predgovorima, i izbore radova talijanskih marksista: Antonio Gramsci. Izbrana dela (Ljubljana 1974.), Palmiro Togliatti. Izbrano delo (Ljubljana 1976.) i Antonio Labriola. Izbrana dela (Ljubljana 1977.).

Izbor Žunovih radova Sociologija prava – Sociologija – Politička sociologija (Ljubljana 2014.) priredio je Avgust Lešnik, a uza nj popratne tekstove napisali su i Albin Igličar, Rudi Rizman i Igor Lukšič.

Bio je među osnivačima časopisa za psihologiju i filozofiju Anthropos i član njegova uredništva (1969.-78.). Aktivno je sudjelovao u strukovnim udruženjima pravnika, sociologa i politologa, među ostalim, bio je član predsjedništva Saveza pravnih društava Slovenije, član časnog suda slovenskog sociološkog i politološkog društva te Saveza socioloških društava Jugoslavije. Bio je i predsjednik komisije za izradu nastavnog plana i programa za sociologiju i društvenu organizaciju SFRJ za gimnazije i srednje strukovne škole (1972.) te komisije Izvršnog vijeća Skupštine Socijalističke Republike Slovenije za pripremu Zakona o visokom obrazovanju (1974.-75.).

Nosio je naslov zaslužnog profesora ljubljanskog Sveučilišta, koje mu je 1977. dodijelilo svoje najviše priznanje – zlatnu plaketu, a 1978. odlikovan je jugoslavenskim Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima (1978.).