Petrović, Željko, nogometaš (Pula, 15.IV.1948. – Pula, 9.I.2026.).

Otac Gaspar bio je radnik, a majka Fuma, rođ. Buršić, domaćica.

Nogomet je počeo igrati po livadama pulskog predgrađa Barake. Pohađao je 1961. netom osnovanu nogometnu školu Nogometnog kluba (NK) Istra, nastalu selekcijom po pulskim osnovnim školama. Prvi trener bio mu je Medulinac Enio Kirac koji je upravo te godine završavao s aktivnim igranjem. U ljeto 1963. Petrović je privukao pozornost predstavnika beogradskog Partizana svojim bravuroznim obranama na golu pulske momčadi na juniorskom nogometnom turniru na kojem su uz mlade pulske nogometaše nastupili i mladi nogometaši beogradskog Partizana, praške Sparte te Novare iz Italije. No, predstavnici Novare bili su brži i u tajnom večernjem posjetu njegovim roditeljima dogovorili su da Željko već sljedeće jutro otputuje u Italiju.

U Italiji je osim za Novaru (do 1973.) nastupao za Cataniju (1973.-77.), Taranto (1977.-80.), Rimini (1980.-83.), Lanerossi Vicenzu (1983.-84.) i Jesi (1985.-86.). U Riminiju mu je trener bio Arrigo Sacchi, koji je u tom klubu započeo svoju uspješnu trenersku karijeru. Za te klubove, koji su se natjecali u Serie B i Serie C, odigrao je više od 400 utakmica.

Dugo je godina držao rekord Serie B u minutaži bez primljenog gola. Postigao je to u sezoni 1978./79. kao vratar Taranta, kada je bez primljenog gola izdržao 38 uzastopnih utakmica. Igračku karijeru završio je 1988. u lokalnom nižerazrednom klubu.

Zbog atraktivnog načina branjenja bio je ljubimac navijača u svim klubovima u kojima je nastupao. Navijači su ga, osim imenom koje su izgovarali Zelico Petrovic, zvali i nadimkom Gatto di Pola, koji je dobio po dolasku u Novaru, te Il grande Zelico, koji je zaslužio svojim obranama. Nakon okončanja igračke karijere s obitelji je živio u Riminiju.

Sredinom 1990-ih vratio se u Pulu gdje je dugi niz godina bio uspješan trener vratara NK Istre i NK Uljanika.

Imao je kćer Laru i sina Sasciu.