Miličević, Zvonko, boksač (Komletinci [kod Vinkovaca], 2.VI.1958. – Rijeka, 8.IV.2026.).

Otac Marko, majka Cvita rođ. Milić. Od osme godine živio je u Puli, u kojoj je završio Srednju ekonomsku školu.

Boksom se bavio kao član Boksačkog kluba (BK) Pula 1975.-85. Prvi uspjeh ostvario je pobjedom na juniorskom prvenstvu Hrvatske 1975. u papir kategoriji do 48 kg. Kao senior bio je šest puta prvak Hrvatske: 1977. u muha kategoriji do 51 kg, 1979. u bantamu do 54 kg, 1981. i 1982. u perolakoj do 57 kg te 1983. i 1984. u lakoj do 62 kg. Na prvenstvu Jugoslavije osvojio je 1. mjesto u lakoj kategoriji 1983. u Prištini, 2. mjesto u perolakoj 1981. u Splitu i 1982. u Borovu te 3. mjesto u muhi 1977. u Skoplju i u bantamu 1979. u Puli. S ekipom Pule postigao je najveće uspjehe osvajanjem 1. savezne boksačke lige Jugoslavije u sezoni 1982./83. 2. savezne lige – Zapad 1979./80. i 1980./81.

Za reprezentaciju Jugoslavije nastupao je od 1979. do 1983. Sudjelovao je na Europskom prvenstvu 1979. u Kölnu i u bantam kategoriji ispao u četvrtfinalu te na Balkanskom prvenstvu 1981. u Puli, gdje je u perolakoj osvojio srebrnu medalju. Nastupio je na dvobojima protiv reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država 1982. u Rapid Cityju te 1983. u Borovu (kao član B reprezentacije). Osvojio je međunarodne turnire Oslobođenje Beograda 1980. i Beogradski pobednik 1982. u perolakoj kategoriji. Boksao je 1978. u Puli s Poljakom Henrykom Średnickim u prvom sportskom susretu održanom u tada novootvorenom Domu mladosti Savo Vukelić (danas Dom sportova Mate Parlov).

Nakon završetka sportske karijere bio je član Izvršnog odbora BK Pule, a 1992. bio je prvi predsjednik kluba nakon osamostaljenja Republike Hrvatske.

Dobitnik je Priznanja za doprinos sportu povodom 50 godina Saveza sportova Grada Pule 2012.

Pokopan je u Puli.