Pucić, Anastazije, kemičar i gimnazijski profesor (Lindar, 2.XII.1899. – Zagreb, 23.VII.1984.).

Osnovnu školu pohađao je u Lindaru, a maturirao je 1919. na Hrvatskoj gimnaziji u Pazinu, na njezinoj posljednjoj maturi. Na Mudroslovnom fakultetu (danas Filozofski fakultet) Sveučilišta u Zagrebu studirao je kemiju, matematiku i fiziku te diplomirao 1924.

Kao srednjoškolski profesor radio je u realnim gimnazijama u Petrinji i Brodu, a pa ponovno u Petrinji, gdje je bio i obnašatelj dužnosti ravnatelja. Predavao je u II. klasičnoj gimnaziji u Zagrebu 1935.-41. te bio upravitelj Istarskog konvikta (internata) u Zagrebu 1939.-41. Tijekom Drugoga svjetskog rata službovao je u državnim gimnazijama u Bijeljini, Zemunu i Križevcima.

Nakon 1945. radio je u Ministarstvu prosvjete Narodne vlade Hrvatske. Kao prosvjetni inspektor radio je 1948.-51. u Savjetu za prosvjetu, nauku i kulturu Narodne Republike Hrvatske i 1951. u poduzeću Školska knjiga. Od 1951. do umirovljenja 1965. predavao je kemiju na Višoj pedagoškoj školi (Pedagoškoj akademiji) u Zagrebu, gdje je i nakon umirovljenja (do 1968.) sudjelovao u nastavi i radio sa studentima.

Autor je više udžbenika i priručnika: Kemija za VII. razred sedmogodišnje škole i Kemija za III. razred gimnazije (u suautorstvu s Matijom Krajčinovićem) (Zagreb 1948.-51.), Vježbe iz anorganske kemije (Zagreb 1963.) i Organska kemija: za gimnazije (Zagreb 1973.).