Ritossa, Ferruccio, genetičar, samouki kipar (Buzet, 25.II.1936. - Bologna, 9.I.2014.).

Otac mu je 1944. završio u fojbi, a majka s troje djece otišla u Pesaro gdje je Ferruccio pohađao poljoprivrednu školu. Školovanje je nastavio 1954. u Bologni gdje je 1958. diplomirao (s pohvalom) na Poljoprivrednom fakultetu. Sljedeće godine dobio je stipendiju za usavršavanje u Paviji kod talijanskog genetičara Adriana Buzzatija Traversa i nakon dvije godine primljen je u Nacionalni istraživački centar (CNR).

Godine 1962. počeo je raditi u Institutu za genetiku i biofiziku (IGB) koji je netom u Napulju osnovao Buzzati Traverso i otkrio da se stanice vinske mušice (Drosophila) na povišenoj temperaturi (heat shock) brane stvaranjem novih proteina. Time je označen početak istraživanja staničnog stresa i fenomena kromosomskih zadebljanja (puffing). Istraživanja ribonukleinske kiseline i stvaranje hibrida nastavio je od 1963. u SAD-u, na Sveučilištu Illinois, sa Solom Spiegelmanom i Kim Atwood. U napuljski IGB vraća se 1969. i pokreće nova istraživanja vinske mušice, a sljedeće godine profesor je genetike na sveučilištu u Bariju gdje će potom držati i katedru iz genetike. Od 1984. je na bolonjskom sveučilištu.

Godine 1990., umoran od univerzitetskih birokracija, otišao je u mirovinu i okrenuo se likovnoj umjetnosti. Od 1992. javlja se kao kipar izražavajući se najviše u mramoru i maslinovom drvu. Imao je samostalne izložbe u Bariju i Bologni, na natječaju "Il risveglio d'arte" u Limeni osvojio je 2010. treću nagradu, a njegovu skulpturu Orgasmo molecolare za svoj je logo uzelo Talijansko društvo za biofiziku i molekularnu biologiju.