Flego, Bruno, publicist (Pula, 14.IV.1922. – Pula, 29.IX.2003.).

Kao mladić već je 1939. stupio u talijansku vojsku, a ratno razdoblje do rujna 1943. proveo je u Albaniji. Od listopada 1943. do travnja 1945. bio je u njemačkom ratnom zarobljeništvu.

Po povratku u Pulu pridružio se Narodnom frontu u borbi za ujedinjenje grada s ostatkom Istre, postao članom antifašističke omladine, a 1946. član Komunističke partije (Jugoslavije/Hrvatske, KP). Tada je počeo pisati tekstove za Il Nostro Giornale. Potkraj 1947. prešao je u puljsku redakciju dnevnika La Voce del Popolo kao novinar, a 1948. postao je glavnim urednikom. Vrlo osjetljiv na društvene nepravde, zbog svojih je tekstova 1947.–51. imao neprilika s vlastima, pa je i isključen iz KP »zbog kominformštine«. Dao je ostavku u listu i zaposlio se u Uljaniku, ali je bio uhićen, optužen i oslobođen krivnje »za rušenje državnog poretka«.

Radio je u poduzeću Elektromehanika, jedan je od osnivača zanatske radionice Hidraulik 1959., od koje je 1964. nastalo poduzeće Tehnomont, a zatim je od 1966. do umirovljenja 1978. radio u Uljaniku.

Bavio se prikupljanjem podataka za povijesna istraživanja te je s Ottaviom Paoletićem radio na dvama projektima: Poginuli Istrani u njemačkim koncentracionim logorima i Istrani antifašisti u španjolskom građanskom ratu. Objavio je više povijesnih biografija (Giuseppina Martinuzzi: Impostazione storica e particolarità concrete della questione nazionale in Istria negli anni 1899–1911, Quaderni CRS, 1974.–77., 4; Ulderico Mardegani-Carlo, Quaderni CRS, 1983.–84., 7; Giulio Smareglia, fondatore del CIC di Pola, La Ricerca, 2000., 27), te drugih, često polemičkih tekstova (u Pazinskom memorijalu i monografijama).