Romualdova pećina, ulaz, (fotoarhiva Glasa Istre)

Romualdova pećina

Romualdova pećina (Špilja sv. Romualda, tal. Buso di San Romualdo), špilja na južnoj strani brda Sv. Martin, na istočnom kraju Limskoga zaljeva (kanala), na 110-128 metara nadmorske visine.

Nazvana je po sv. Romualdu, pustinjaku koji je, prema legendi, tu boravio. U znak sjećanja na njegov skromni život u pećini su se do 1942. priređivale procesije.

Iza uskog ulaza pećina se nastavlja kao vijugav hodnik dug 105 metara, koji se mjestimice širi, tvoreći sedam većih prostorija, ali bez izrazitih pećinskih ukrasa. Visina varira od jednog do pet metara, a širina 2-7 metara. Prosječna je temperatura oko 14°C, a vlažnost 68%. Danas je pećina u sustavu zaštite kao fenomen krša i kao stanište kolonije šišmiša (Myotis myotis).

Pećina se prvi put spominje 1590. dok su prva istraživanja proveli Carlo Marchesetti i Anton Gnirs krajem XIX. odnosno početkom XX. st. Istraživanjima tijekom 1960-ih i 1970-ih Mirko Malez je iskopao više sondi u kojima je pronađeno mnoštvo kostiju oko 40 životinjskih vrsta te mikrolitički kremeni artefakti gravetijenske (gravetske) gornjopaleolitičke kulture. Prisutnost mlađepaleolitičkoga lovca potvrđena je nalazom zuba djeteta iz skupine Homo sapiensa u tzv. sloju »c«. Kako u slojevima nije potvrđeno postojanje ognjišta, smatra se da je bila rabljena samo povremeno.

Tijekom revizijskog istraživanja 2007., koje je vodio Darko Komšo, dobivena je stratigrafija s pet osnovnih horizonata od kojih su najzanimljiviji onaj brončanodobni te iz razdoblja srednjeg paleolitika. Kremeni artefakti i pleistocenska fauna dokazuju prisutnost neandertalca u Istri.

Na zidovima pećine je 2010., tijekom istraživanja sklopu projekta CRORA (CROatian Rock Art – Hrvatsko stijensko slikarstvo), D. Komšo otkrio crteže izrađene crvenom bojom te pretpostavio njihovu pripadnost paleolitičkom razdoblju. Tu je pretpostavku 2017. potvrdio međunarodni tim u sklopu projekta BALKART, koji je vodio Aitor Ruiz-Redondo, te Romualdova pećina donosi dokaz postojanja najstarijih sačuvanih tragova ljudske umjetnosti u ovom dijelu Europe.

U pećini su zabilježene 44 slikarije, a ističe se nekoliko crteža koji predstavljaju bizona, divokozu, shematizirane prikaze ljudi i trokute, koji mogu simbolizirati ženski spol. Crteži su slabo očuvani, jer su naslikani na fosilnoj kalcitnoj kori, koja je djelomično otpala, a dio slikarija oštetili su brojni posjetitelji pećine krajem XIX. i početkom XX. st. struganjem zidova i pisanjem grafita (preko crteža divokoze uparan je grafit AI 1880).

Iskopavanjem u podnožju stijene sa slikarijama otkriveni su materijalni ostaci iz gornjeg paleolitika: kremena alatka, ulomak okera i nekoliko ulomaka ugljena. Analizom radioaktivnog ugljika (14C) utvrđeno je da su ulomci ugljena stari otprilike 17.000 godina. Drugi neizravni podaci sugeriraju stariju dataciju za slikarije, otprilike 34.000-31.000 godina.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Mirko Malez, "Tragovi paleolitika u Romualdovoj pećini kod Rovinja u Istri", Arheološki radovi i rasprave JAZU, 6, 1968.; Igor Pavlinić, Maja Đaković i Nikola Tvrtković, "The atlas of Croatian bats (Chiroptera) Part I", Natura Croatica, vol. 19, br. 2, 2010., 295-337; Darko Komšo, "Limski kanal", Hrvatski arheološki godišnjak, 4/2007., 264-267; Darko Komšo, Nenad Kuzmanović, Aitor Ruiz-Redondo, Ivor Janković, "Hrvatsko stijensko slikarstvo, s naglaskom na otkriće paleolitičkih stijenskih slikarija u Romualdovoj pećini u Istri"; Subterranea croatica, vol. 17, br. 27, 2/2019., 2-17.

Slučajna natuknica

Dvojna vrata