secesija

Secesija (lat. secessio: odcjepljenje), u umjetnosti pokret koji je nastao potkraj XIX. st. i trajao do I. svjetskog rata. U Europi se pojavio pod različitim imenima, iako je bio jedinstven stilski izraz: Jugendstil (stil mladih) 1892. u Njemačkoj, Sezession (pokret secesije) 1897. u Austriji, potom liberty u Italiji, art nouveau u Francuskoj i Belgiji, modern style u Engleskoj. U Istri se pojavio kao austrijska, tj. bečka secesija i talijanski liberty. U graditeljstvu se često kombinirao s povijesnim stilovima (prostor se rješavao tradicionalno, a na pročeljima su se javljali secesijski ukrasni motivi). Izuzetak je bila stambena arhitektura, tj. vile u kojima i dispozicija prostora i proporcije objekata odaju pripadnost secesiji. Najviše se gradilo u turističkim naseljima na sjeveroistočnoj obali Istre, od Voloskoga do Mošćeničke Drage (objekti turističke arhitekture, hoteli, penzioni i obiteljski ljetnikovci). Carl Seidl projektirao je u okvirima toga sloga više vila u Opatiji i Lovranu, a Max Fabiani dvije zgrade u Opatiji, u modificiranim i moderniziranim povijesnim stilovima. Najviše je radova izvelo građevinsko poduzeće Krainische Baugesellschaft iz Ljubljane, slijedeći osnovne pretpostavke bečke secesije. Njihovi su graditelji bili Antonius Wolf (desetak reprezentativnih vila, među njima vile Habsburg i Czizmadia, hoteli Zagreb i Continental u Opatiji) i Johann Topfl (nekoliko vila i hotela u Lovranu, od kojih je najpoznatiji hotel Bristol). Mnogo je radova izvelo i građevinsko poduzeće Attilia Maguola iz Lovrana, među ostalim vile Thalia i Gianna. U naseljima na zapadnoj obali Istre, od Rovinja do Pirana, bečka secesija pojavila se i u kombinacijama s elementima libertyja i povijesnih stilova. U takvom je stilu tršćanski arhitekt Giacomo Zammattia radio Tartinijevo kazalište u Piranu i kazalište u Pazinu. U Puli je izrazit primjer bečke secesije vila Menedelein, djelo arhitekta Johanna Pokornog, koji je zajedno s Franzom von Kraussom bio angažiran na gradnji elitnoga stambenoga bloka zgrada u maniri secesije nazvanih vile Münz (po njihovu investitoru Jakobu Ludwigu Münzu). U istoj se maniri gradio i hotel Riviera u Puli istoga investitora, ali sa značajkama i baroknoga stila. U Puli i u većem dijelu Istre gradilo se i pod utjecajem talijanskoga libertyja, koji je osobito prepoznatljiv u obilju florealnoga motiva, kao npr. na monumentalnoj građevini Pokrajinskoga ženskog liceja (danas Filozofski fakultet); u sličnom stilu rade i graditelji Enrico Polla (vila Rodinis) i Antonio Lennuzza (vila Morin). Mađarski nacionalni stil kao inačica secesije prisutan je na vili austrougarskog admirala Miklósa Horthyja de Nagybánya (vila Horthy). Neposredno prije I. svjetskog rata izgrađeno je nekoliko objekata u kojima su sjedinjeni elementi secesije, ali svedeni na umanjen dekorativni repertoar i suvremena prostorna rješenja. Među tim su zdanjima vile Wolf i vila Leschanowsky, koje su gradili Albert Glaser i bečko građevinsko poduzeće Union, te vila Riedlein graditelja Giuseppea Heiningera.

 

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

J. Pirkovič, B. Mihelič, Secesijska arhitektura v Sloveniji, Ljubljana 1997; M. Peršić, Lovran – turizam i graditeljstvo, Rijeka 2002.

Slučajna natuknica

Hauser, Lucas