Soffici, Piero, skladatelj i dirigent (Rovinj, 28.VII.1920. – Rim, 27.IV.2004.).

Glazbenu karijeru započeo je u rodnom gradu, svirajući pikolo u salezijanskom sastavu, a potom je prešao na klarinet. Sa 17 godina, 1937. se preselio u Pulu, gdje je radio kao dirigent u kazalištu Ciscutti i gdje je upoznao Agnese Ines Budicin, s kojom se oženio i dobio dvoje djece, Vivianu (1943.) i Roberta (1946.). Tijekom rata ravnao je vojnim sastavom.

Nakon rata otišao je 1947. u Đenovu, gdje se u početku snalazio svirajući harmoniku po lučkim barovima. Uskoro je stvorio vlastiti ansambl s kojim je 1950-ih nastupao po Italiji, počevši skladati neke instrumentalne skladbe za saksofon (među kojima 1955. Sax in vacanza i Caccia al cinghiale), da bi 1960-ih i 1970-ih postao jednim od najpoznatijih skladatelja, aranžera i dirigenata te producenata talijanske zabavne glazbe.

Napisao je više poznatih uspješnica, poput Stessa spiaggia, stesso mare (Piero Focaccia), Perdono i Cento giorni (Caterina Caselli), Quando l’amore diventa poesia (Orietta Berti), a radio je i za druge poznate talijanske pjevače (Ivu Zanicchi, Massima Ranierija i dr). Sudjelovao je na festivalu u Sanremu od kraja 1950-ih, često kao dirigent.

Od 1969. redovito je dolazio u Rovinj, gdje je surađivao s Vladom Benussijem, Sergiom Predenom, Mirkom Cetinskim, Lilianom Budicin-Manestar i drugim rovinjskim glazbenicima. Napisao je mnoge zborske skladbe za Kulturno-umjetničko društvo »Marco Garbin«, aranžmane za gradsku glazbu, skladao je više pjesama na tekstove rovinjskih pjesnika Ligia Zaninija i Giusta Curta.

Godine 1993. Grad Rovinj proglasio ga je počasnim građaninom.

Pjevač Sergio Preden Gato je, povodom stogodišnjice Sofficijeva rođenja, izdao 2021. CD Grasie, Piero! s 26 pjesama Ligia Zaninija na rovinjskom dijalektu istriotskoga jezika, koje je svojedobno bio uglazbio Piero Soffici.

Slike