Antoninski opis putova (lat. Itinerarium Antonini Augusti), popis važnijih rimskih cesta iz početka III. st.

Rukopis je nastao u vrijeme cara Septimija Severa ili Marka Aurelija Antonina Karakale (po kojemu je i nazvan), i to na temelju ranijih popisa i karata, koje se začinju Agripinim zemljovidom s kraja I. st. pr. Kr. (nije očuvan). Privatni je prijepis s neke službene cestovne karte, s ponegdje nepouzdanim i nepotpunim podrobnostima. Uz popis pojedinih cestovnih i plovidbenih dionica, nižu se nazivi mjesta i postaja te udaljenosti između njih izražene u miljama (ceste) i stadijima (morski putovi).

Za istarsko i sjevernojadransko područje u odsječku 265, 4 (De Italia per Histriam in Dalmatias) opisuje (270-271) cestu iz Akvileje kroz Istru do Pule, preko vrela Timava, Trsta, postaje na Mirni (Ad Ningum) i Poreča, ukupne udaljenosti 101 milje (oko 150 km). Zatim navodi pomorski prijelaz od Pule do Zadra (272, 1, i 496, 6-7), dajući dužinu od 450 stadija (oko 85 km). Pod nesonimom Apsoros spominju se otoci Cres i Lošinj. (Peutingerov zemljovid; Anonim Ravenjanin)