Šugar, Ivan, botaničar (Filipana, 27.V.1933. - Zagreb, 6.XI.2015.).

Osnovnu školu završio je u Marčani, a maturirao je 1953. u pazinskoj gimnaziji. Po odsluženju vojnoga roka upisao je 1955. studij biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu. Diplomirao je 1961., a školske godine 1960./61. radio je u vježbaonici Pedagoške akademije u Puli. Godine 1962. zaposlio se na zagrebačkom PMF-u gdje je magistrirao 1967., a doktorirao 1972. s temom Flora i vegetacija Samoborskog gorja. U međuvremenu je polovicom 1960-ih dio poslijediplomskog studija pohađao u Montpellieru u Francuskoj. Nakon doktorata odlazi 1974. na sveučilište u grčkom Patrasu gdje je istraživao biljni svijet Peloponeza.

Znanstveno-nastavnu karijeru započeo je 1961. na odsjeku za botaniku PMF-a, potom je bio 1975.-78. viši znanstveni suradnik u Institutu za botaniku Sveučilišta u Zagrebu, a od 1978. opet je na PMF-u, gdje je od 1988. bio znanstveni savjetnik. Od 1994. honorarno je predavao botaniku na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu na kojem je 1996. izabran za redovitog profesora i predstojnika Zavoda za botaniku. Na tom je mjestu radio do umirovljenja 2001.

Na znanstvenom planu posvetio se proučavanju flore i vegetacije Hrvatske. Objavio je 64 znanstvena i 90 stručnih radova. Sudjelovao je na mnogim znanstvenim skupovima, a za istaknuti je njegov angažman na UNESCO-voj konferenciji u talijanskoj Potenzi, na kojoj je s kolegama izradio prijedlog temeljem kojega je Velebit 1978. proglašen rezervatom biosfere. Svjestan potrebe zaštite prirode, bio je urednik Crvene knjige biljnih vrsta Republike Hrvatske objavljene 1994. Njegov izniman prilog botaničkoj leksikografiji opredmećen je u trima knjigama: Latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski botanički leksikon/Lexicon botanicum Latino-Croaticum et Croatico-Latinum (Zagreb 1990.), Hrvatsko biljno nazivlje: analiza hrvatskog biljnog nazivlja u djelu 'Liber de simplicibus Benedicti Rinij' (suautori Igor Gostl i Kroata Hazler Pilepić, Zagreb 2002.) i Hrvatski biljni imenoslov (Zagreb 2008.). Potonja je po svom obimu od 1.200 stranica dosad najiscrpniji objavljeni popis hrvatskih biljnih imena, a za nju je 2008. dobio nagradu "Ivo Horvat".

Pokopan je na groblju u Filipani.