Čotar, Albin, komunistički aktivist, partizan, društvenopolitički radnik (Hoče kraj Maribora, 25.II.1917. – Kopar, 3.XI.1988.).

Rođen je u obitelji koja je u Prvom svjetskom ratu izbjegla iz Škrbine na Krasu (općina Komen) u Štajersku. Otamo se nakon rata vratila u Škrbinu, gdje je Albin pohađao pučku školu. Potom je u Trstu izučio za trgovačkog pomoćnika.

Sa 17 godina emigrirao je u Jugoslaviju, najprije k bratu u Zagreb, gdje je preživljavao kao pekarski radnik i bio aktivan u društvu Istra. Potom se 1936. seli u ljubljansko predgrađe Trnovo, gdje je aktivan u omladinskom radničkom pokretu i u emigrantskom društvu Tabor. Nakon talijanske okupacije Slovenije primljen je 1.VIII.1941. u Komunističku partiju Slovenije (KPS) te djeluje u Osvobodilnoj fronti (OF). Već od rujna iste godine član je Oblasnog komiteta (OK) KPS u Trnovu, gdje je istovremeno i sekretar OK Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) i Oblasnog odbora OF-a. Sudjeluje u više omladinskih akcija protiv okupatora do sredine veljače 1942. kada je po nalogu povjerenstva za Primorsku pri Centralnom komitetu KPS poslan u Trst, s Darkom Marušičem – Blažom (obojica su bili pridruženi članovi Pokrajinskog komiteta KPS za Primorsku), da nastave aktivnost KPS i OF u tom gradu nakon uhićenja braće Oskara i Leva Kovačiča. U Barkovljama (Barcola) s tamošnjim pristalicama OF-a uspostavljaju jezgru buduće organizacije KPS. U Trstu nastoje organizacijski i politički osnažiti OF, a povezuju se i s lokalnim talijanskim pokretom otpora. Čotar djeluje pod ilegalnim imenima Pino i Karel (Karlo), kasnije u partizanima Jaduk.

Nakon izdaje policija ga je 11.X.1942. uhitila, ispitivan je i mučen u tršćanskom zatvoru Coroneo, pa prebačen u Videm (Udine), potom u Pordenone. U zatvorima je proveo 18 mjeseci, a pušten je 9.IV.1944. kad odlazi u Istru, u Brkine. Tu je preuzeo dužnost sekretara Okružnog komiteta SKOJ-a, potom je sekretar Okružnog komiteta KPS za Kras, pa je na istoj dužnosti za novouspostavljen Južnoprimorski okrug u Brkinima, gdje ostaje do kraja rata.

U poraću kraće radi u Upravi državne bezbjednosti (Udba) u Kopru, potom odlazi u gospodarstvo. Bio je direktor koparskog poduzeća Bor do umirovljenja 1966.

U mirovini je bio aktivan u raznim društvenopolitičkim organizacijama te je 1974. bio među utemeljiteljima odbora aktivista Južnoprimorskog okruga i do smrti njegov predsjednik. Bio je vrlo angažiran u prikupljanju dokumentacije i druge građe o narodnooslobodilačkoj borbi, posebice za monografiju o Južnoprimorskom (brkinskom) okrugu, koju je kasnije priredila povjesničarka Vlasta Beltram (Svet med Snežnikom in Slavnikom med drugo svetovno vojno, Kopar 2021.). Također se zalagao za razvoj u poraću zanemarenih Brkina.