Starešina, Petar (Peroslav), pedagoški i kulturni djelatnik, kroničar (Olib, 10.V.1905. – Silba, 29.XII.1986.).

Rodio se u obitelji Petra i Antice rođ. Sambunjak. Otac je bio rodom sa Silbe, a tada je službovao na Olibu kao učitelj u tamošnjoj osnovnoj školi. Majka je bila domaćica. Kasnije se otac s obitelji vratio na Silbu.

Školovanje je počeo u Silbi. Gimnaziju je polazio u zadarskom sjemeništu „Zmajević“ i u šibenskoj Klasičnoj gimnaziji. Studije je nastavio na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Diplomirao je 1931. na povijesno-geografskoj grupi predmeta.

Predavao je na crkvenim gimnazijama s pravom javnosti, najprije franjevačkoj na Badiji kod Korčule, a potom na dominikanskoj u Bolu na Braču. Prvo državno namještenje dobio je 1934. u Pirotu (Srbija), potom je radio u Sinju (1936.) i Splitu (od 29.IV.1944.), a nakon Drugog svjetskog rata kraće vrijeme je pauzirao te je 1947. došao u Sanski Most (Bosna i Hercegovina).

U pazinskoj gimnaziji „Otokar Keršovani“ (danas Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile) počeo je raditi školske godine 1954./55. Predavao je povijest i latinski, povremeno ustavno pravo, a bio je i pomoćnik, odnosno zamjenik direktora. Bio je voditelj povijesne grupe slobodnih aktivnosti i voditelj povijesne zbirke.

Kada je sa suprugom došao u Pazin, osmogodišnja gimnazija imala je 580 učenika, a ravnateljica je bila Daruvarka Renata Neven.

U prijevremenu mirovinu otišao je 1964. zbog bolesti te se odselio u rodno mjesto.

Uz pedagoški rad bavio se i znanstvenim radom. Radove je objavljivao u nakladi Instituta za povijesne znanosti Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas Zavod za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti) u Zadru, čiji je bio stalni vanjski suradnik. Pisao je o povijesti pomorstva i povijesti otoka Silbe, Oliba i Ilovika. Bio je suradnik u izradi Pomorske enciklopedije, najstarijeg enciklopedijskog izdanja Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ u Zagrebu.

Bio je oženjen sa Šteficom rođ. Šijak, koja je radila u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor“, gimnaziji „O. Keršovani“ i Narodnom sveučilištu u Pazinu. S njom je imao dvije kćeri, Helgu i Rajku.

Pokopan je na groblju u Silbi.