Šantel, Avgusta (mlađa) – Gusti, učiteljica, slikarica i glazbenica (Gorica, 21.VII.1876. – Ljubljana, 2.XII.1968.).

Otac Anton bio je profesor fizike i matematike u goričkoj njemačkoj gimnaziji, a majka Avgusta (starija), rođ. pl. Aigentler, bila je školovana slikarica iz Gradca (Graz). Obitelj je imala šestero djece, od kojih je četvero preživjelo: Henrika, Avgusta, Danica i Saša (Aleksander), profesor na Hrvatskoj carsko-kraljevskoj gimnaziji u Pazinu.

U rodnom gradu pohađala je slovensku žensku učiteljsku školu (1891.-95.), a 1899. položila stručni ispit za poučavanje u građanskim školama (crtanje, matematika, fizika). Kao učiteljica radila je u slovenskim školama u Štajerskoj, prvo u Vranskom (1901.-02.) pa u Slovenskoj Bistrici (1902.-04.), zatim s prekidima u Puli (1904.-18.) u njemačkoj Marineschule, djevojačkoj pučkoj i srednjoj školi za djecu pomorskih službenika.

Stekla je uz rad u školi i umjetničko obrazovanje. Prve satove slikanja dobila je odrastajući s majkom, a pohađala je i jedan semestar 1900., umjetničku školu za dame i djevojke u Beču te 1907.-09. u Münchenu školu za primijenjene i slobodne umjetnosti. Stekla je i titulu profesionalne učiteljice crtanja. Šira javnost upoznala ju je na skupnim izložbama, gdje se istaknula akvarelima. Izlagala je u mnogim državama kroz nekoliko desetljeća. Posvetila se prvenstveno slikanju pejzaža, cvijeća i mrtvih priroda, izradivši oko 750 takvih djela, kao i velik broj linoreza i drvoreza te motive za vez i čipku. Naslikala je vedute Pule i okolice. Sudjelovala je 1913. na prvoj hrvatskoj umjetničkoj izložbi u Pazinu.

Tijekom školovanja posvetila se i sviranju violine te 1906. položila je ispit za učiteljicu violine u školama. U slobodno vrijeme je svirala kao violinistica u raznim amaterskim komornim sastavima u Puli, a bila je prva violina u gudačkom kvartetu sastavljenom od mornaričkih časnika.

Početkom Prvog svjetskog rata morala je napustiti Pulu. Dvije godine provela je u izbjegličkom logoru Steinklamm u Donjoj Austriji, gdje je bila učiteljica u školi za pulsku djecu. Nakon završetka Velikog rata, godinu dana predavala je u ženskoj gimnaziji na Sušaku, a zatim do 1933. u Drugoj državnoj djevojačkoj srednjoj školi u Mariboru. Kada je otišla u mirovinu, preselila se k majci i sestri Henriki u Ljubljanu, gdje su živjele u kući njihove prijateljice Božene Sernec, poznate pedijatrice na čiji je poticaj ranije došla raditi u Pulu. U mirovini je kulturno djelovala u okviru čitaonice u Gorici, kao i kasnije u Mariboru.

Slike