Studio 3 Radio Pule činili su glazbeno-scenski studio i režija s višekanalnim magnetofonom i miksetom, a korišten je za studijsko snimanje od kraja 1970-ih do sredine 2010-ih na drugom katu zgrade na Rivi 10 u Puli.

U tri i pol desetljeća djelovanja imao je nekoliko imena: Veliki studio, Glazbeni studio, Arena sound studio (krajem 1980-ih i početkom 1990-ih), a najduže je korišten pojam Studio 3 (od sredine 1990-ih). Na radiju su ga kolokvijalno zvali Režija 3.

Snimke koje su od 1963. bilježili snimatelji Radio Pule objavljivane su na nosačima zvuka od kraja 1960-ih, ali studijsko snimanje na radiju je započelo krajem 1970-ih kada su dobili magnetofone s mogućnošću dvokanalnog snimanja te je promijenjena namjena prostorija na drugom katu na Rivi. Najveća prostorija se tada počela koristiti za studijsko snimanje. Dvosobni studio veličine 50 četvornih metara imao je paravane kojima su se mogli odvojiti glazbenici prilikom snimanja te klavir.

Projektirao ga je Ivan Stamać (Dubrovnik, 31.V.1936. − Zagreb, 20.VI.2009.), koji je od 1970. do kraja 1990-ih bio zaposlen na Radioteleviziji Zagreb kao stručnjak za glazbenu i prostornu akustiku. Osim Studija 3 projektirao je još 50-ak studija, kazališta i koncertnih dvorana, a njegovo najpoznatije djelo je urbana glazbena instalacija Morske orgulje na zadarskoj rivi, koju je izradio 2005. s arhitektom Nikolom Bašićem.

Unatoč dobroj akustičnoj izolaciji pulski studio je od početka imao sistemsku grešku jer se nalazio u zgradi pored zvonika Katedrale i frekventne željezničke pruge kojom su transportirane brodske sekcije do Uljanika. Strojovođa je učestalo trubio kako bi natjerao vozače automobila da se sklone s pruge pa se tijekom dana nije moglo kvalitetno raditi u studiju.

Renato Pernić i Branimir Paić su među prvima snimali u tom studiju, gdje su im krajem 1970-ih gostovali zborovi i orkestri iz čitave Istre. Mišo Tikvicki je tamo početkom 1980-ih snimao pulske rock sastave: Negativ, Novi Pult, Prijatelji, Monarh...

U prvoj polovici 1980-ih Radio Pula je osuvremenio studio kupnjom 8-kanalnog magnetofona na kojem je radio M. Tikvicki zajedno sa Slavenom Sinkauzom (Pula, 15.IV.1930. − Pula, 24.VIII.2017.) te uz pomoć Mladena Škaleca (Bjelovar, 1948. − 22.II.2020.), koji je u karijeri snimao brojne koncertne albume, realizirao prijenose brojnih glazbenih priredbi i snimao glazbu za filmove. Najpoznatiji sastav koji je snimao na toj opremi na Radio Puli bio je KUD Idijoti. Kasnije je Radio Pula prodao Halidu Fifiću taj 8-kanalni magnetofon, a on je u svom pulskom studiju Boli glava nastavio snimati brojne sastave.

U drugoj polovici 1980-ih Radio Pula je dobio suvremeni 24-kanalni Studer magnetofon i Soundcraft miksetu s 24 kanala, čime je Studio 3 postao jedan od najmodernijih na prostoru tadašnje Jugoslavije. Osim Pule, takva su studija imale samo radiostanice u republičkim središtima: Ljubljani, Zagrebu, Sarajevu, Beogradu...

M. Tikvicki sastavio je novu opremu i na njoj prvi snimao, a pulski bend 052 bio je prvi koji je snimio u novom studiju. Njihov je hit Nek ti vrijeme ide bio na vrhu top ljestvice Radio Zagreba punih godinu dana. Nakon njih u Studiju 3 snimali su glazbenici iz svih krajeva Jugoslavije koji su bili u Puli na odsluženju vojnog roka. Također su snimali mladi piloti Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva te sastav Jugoslavenske ratne mornarice.

Krajem 1980-ih M. Tikvickog je zamijenio Davorin Heraković i tada su u Pulu dolazili snimati i mnogi sastavi iako su i u svojim gradovima imali vrhunska studija. Primjer toga bio je beogradski sastav Viktorija koji je snimao 1990. u Puli jer su tu našli bolju profesionalnu ekipu od one koja je bila u njihovom gradu. Njihov pulski album Ja verujem izašao je 1991. Na njemu je pjevao i Dino Dvornik, a skladbe napisao i Zlatan Stipišić Gibonni. U prvoj polovici 1990-ih studio su vodili Roberto Mihovilović i Sandro Peročević, a pomagao im je B. Paić. U njihovo vrijeme snimali su Trio Kravate pjesmu Samo anđeli znaju. Peročević je zaslužan za radiofoničnost pjesme Alena Vitasovića i Livia Morosina Ne moren bez nje, tako što je pomoću opreme iz Studija 3 unaprijedio snimku napravljenu na kompjutoru Atari.

Studio 3 je ponovno pokrenuo Aldo Spada – Ptica (Pula, 29.X.1954. − Pula, 3.V.2024.) sredinom 1990-ih. On je unaprijedio studio tako što su na njegov zahtjev izrađene dvije kabine te je prvi put korišten kompjutor za digitalno miksanje više snimki s magnetskih traka. Među prvima koji su to koristili u Studiju 3 bili su Anelidi kada su snimali album s L. Morosinom I Anelidi su bili crnci. Taj tehnološki iskorak je omogućio Massimo Chiavalon, tehničar na Radio Puli. Po drugim izvorima taj se iskorak dogodio u isto vrijeme, ali prilikom snimanja pjesama pulskog sastava Bon Voyage. U tom se studiju presnimavala i građa istarske narodne glazbe s vrpci u digitalni oblik za projekt „Arhiv Renato Pernić“, ali su i snimani materijali za Školsku knjigu koji su objavljeni na CD-ima za udžbenike.

Sredinom 1990-ih Radio Pula se priključila općem trendu emitiranja nastupa električnih sastava u akustičnom formatu iz svog Studija 3. Tijekom 2003. i 2004. je ponovljen taj format u emisiji Bez anestezije. Od 2009. u emisiji Studio 3, a potom ponovno vraćaju originalni naziv Bez anestezije.

Snimke i albumi nastali u produkciji Studija 3 nagrađeni su na nizu domaćih manifestacija: Porinu, Crnom mačku, Melodijama Istre i Kvarnera, splitskim festivalima, festivalima klapa... Jedna od najjačih karika Studija 3 bili su snimatelji koji su imali velikog iskustva kao ton-majstori na javnim događajima su znali raditi s glazbenicima na koncertima kao i u studiju.

Studio 3 i njegovi snimatelji zaslužni su i za poticanje stvaralačkog poleta brojnih istarskih glazbenika koji su tu snimali svoje brojne albume i pjesme: Atomsko sklonište, Gustafi, Bruno Krajcar, Livio Morosin, Tamara Obrovac, Elvis Stanić, Alen Vitasović...

U srpnju 2015. je Radio Pula preseljen s Rive 10 u Dalmatinovu ulicu u bivšu zgradu sjedišta Istarske banke (danas OTP banka) i tada je Studio 3 prestao s radom. Zbor Mići Zaro bio je među posljednjima koji je tamo snimao.