Andretti, Aldo, vozač trkaćih automobila (Motovun, 28.II.1940. – Indianapolis, 30.XII.2020.).

Sin Alvisea (Luigi, Gigi) (1909.-1999.), rođ. Andretich, voditelja imanja od 2300 hektara u Motovunu, i Rine rođ. Benvegnù (1913.-2003.). Uz brata blizanca Marija, poznatog vozača Formule 1 (F1), imao je i stariju sestru Annu Mariju.

Nakon Drugog svjetskog rata i pripojenja Istre Jugoslaviji, obitelj se 1948. odlazi u Italiju, naprije u glavni sabirni izbjeglički kamp kod Udina (Videm), pa u kamp kod Lucce (Toskana).

Blizanci su već s 11 godina počeli bez znanja roditelja voziti motocikl rođaka Quirina Gherse, izbjeglog motovunskog svećenika, a u obližnjoj su automehaničarskoj radionici učili voziti automobile. Vlasnici radionice odveli su ih na utrku Formule 1 u Monzu 5.IX.1954. Na utrci je pobijedio Juan Manuel Fangio u mercedesu, a na istom će mjestu Mario Andretti pobijediti 1977. u utrci Formule 1 vozeći za Lotus. Prvi susret s velikim automobilskim utrkama blizanci Andretti su imali na utrci Mille Miglia 1953. i od tada maštali da postanu vozači trkaćih automobila.

Njihov otac nije mogao pronaći stalan posao i obitelj je teško živjela pa su 1952. zatražili vize za preseljenje k Rininom ujaku u Nazareth u Pennsylvaniji (Sjedinjene Američke Države). Nakon tri godine molba je pozitivno riješena i 6.VI.1955. ukrcali su se na parobrod Conte Biancamano kojim kreću za New York.

U Nazarethu su braća bila oduševljena kada su otkrila pola milje dug zemljani oval Nazareth Speedway. Počeli su raditi na benzinskoj postaji Sunoco kako bi zaradili novac za automobilske dijelove pa su 1959. preradili crveni hudson hornet iz 1948. koji su pronašli na otpadu. Rješenja koja su primijenili pronašli su čitajući časopis Speed Age i tako uočili prednosti njihovog vozila u odnosu na konkurentske fordove i chevrolete. Imali su jedan automobil pa su odlučili bacanjem novčića tko će se prvi utrkivati, a sudbina je dala prednost Aldu. Budući da im je to bila prva sezona automobilskih utrka, morao je startati iz zadnjeg reda, ali je unatoč tome pobijedio tako što je vozio po lokvama unutarnjeg dijela staze, što su izbjegavali ostali natjecatelji.

Nakon što su blizanci pobijedili u desetak utrka prozvani, su kraljevima brda u Nazarethu te se počeli natjecati i u ostalim gradovima, bez znanja roditelja (otac je radio u čeličani Bethlehem u Nazarethu).

Krajem 1959. na stazi u Hatfieldu Aldo je doživio tešku nesreću i pao u komu. Uspio se oporaviti i nakon rehabilitacije nastavio s natjecanjem.

Početkom 1960-ih novim je automobilom, s brojem 18, pobijedio na nekoliko utrka. S obitelji se 1964. preselio u Indianapolis u Indiani.

Aldo i Mario samo su se jednom međusobno nadmetali u utrci i to 1967. na njujorškoj stazi Oswego Speedway. Mario je pobijedio, a Aldo završio na desetom mjestu. Prilikom utrke na stazi u Des Moinesu 1969. Aldo je vozilom udario u zaštitnu ogradu i zadobio teške ozljede lica (14 prijeloma), izgubio mnogo krvi te ga je Mario spasio darovanjem svoje krvi u bolnici.

Time je Aldo završio natjecateljsku karijeru, ali je na fotografijama zabilježen kao pobjednik utrke Indianapolis 500 iz 1969. Naime, nakon utrke Mario je imao spaljeno lice pa je zamolio blizanca da ga zamijeni na postolju radi tradicionalnog fotografiranja. Ta se razglednica i danas prodaje u Indianapolisu i prikazuje Alda kako se smiješi pored Mariova pobjedničkog automobila. Aldo je nastavio pratiti brata na utrkama i često bivao zamijenjen za njega.

Uz Mariovu pomoć, Aldo je 1973. otvorio svoju prvu trgovinu Firestone, a potom i drugu. Nakon nekoliko godina braća su prodala tvrtku. Aldo je 1986. osnovao vlastitu tvrtku Andretti Machine Engineering koja je izrađivala dijelove za bolničke krevete i proizvođače alata.

Sa zaručnicom iz gimnazije Corky Stofflet vjenčao se 1961. te su dobili petero djece: Carolynu, Marka, Mary Jo, Adama i Johna (preminuo od tumora 30.I.2020.). Sinovi Adam i John, unuci Michael i Jarett te praunuk Marco također se bave automobilizmom, čime je obitelj Andretti postala poznata kao najzastupljenija u automobilskim utrkama jer je desetak njezinih pripadnika sudjelovalo ili sudjeluje u njima. Jarett je, kao i njegov djed, vozio automobile s brojem 18.

Aldo je preminuo uslijed komplikacija nakon zaraze koronavirusom.

Slike