Rosignano (Rusniach), Livio, samouki slikar, kritičar i pisac (Sovinjak, 20.XI.1924. – Trst, 21.IV.2015.).

Otac mu je bio Eugenio Rusniach, rođen 25.V.1894. u Sovinjaku, a majka Amalia Zigante Vitolovich. Imali su još kćer Fides Lilianu (rođ. 1922.), a Livio je bio kršten kao Olivio Viviano. Obitelj se već 1928. preselila u Trst, a prezime je iste godine dekretom promijenjeno u Rosignano. Od ranog djetinjstva pokazivao je crtački dȃr, a prvu poduku dobio je od slikara i grafičara Giovannija Giordanija (1884. – 1969.). Bio je 1944.–45. zatočen u njemačkom sabirnom logoru Dachau i to je iskustvo snažno označilo njegov daljnji život i umjetnički rad. Nakon Drugog svjetskog rata učitelji su mu na tečajevima slikarstva i grafike u Muzeju Revoltella bili, među ostalima, Edgardo Sambo (1882. – 1966.) i Carlo Sbisà (1899. – 1964.), a na slikarsko oblikovanje utjecali su Adolfo Levier (1873. – 1953.) i Vittorio Bergagna (1884. – 1965.). Nakratko se preselio u Milano u nadi da će napredovati u slikarstvu, ali ubrzo se vratio u Trst, gdje je djelovao do kraja života.

Od učitelja je stekao temeljitu crtačku disciplinu, vještinu oblikovanja ljudske figure i sigurno vladanje bojom – odlike koje su prepoznatljive u Rosignanovu kasnijem stvaralaštvu, premda se ono razvijalo u posve osobnom umjetničkom smjeru. Djela su mu nabijena energijom, silovitim potezima i snažnim bojama. Od ekspresionizma je postupno prešao na realističniji izraz, prigušenih tonova toplih boja koje izražavaju emocije gradskog života. Bio je vrlo plodan slikar; ostavio je oko 3500 slika i oko 17 000 crteža. Na tršćanskoj izložbenoj sceni bio je aktivan od 1952. Uz sudjelovanje na većem broju skupnih, imao je nekoliko samostalnih i retrospektivnih izložbi (1978., 2005.). Za posmrtne izložbe u Trstu 2022. (Livio Rosignano. Dipingere il vento) objavljena je i opsežna monografija istog naslova. Pisao je likovne kritike za Il Gazzettino, Il Piccolo i Trieste Oggi. Osim toga, autor je nekoliko knjiga likovnih kritika i autobiografske proze: Dieci pittori triestini (1974.), Feldpost 15843 (1980.), Un altro Natale (1981.), Una giovane vita (1993.), Fiori gialli senza nome (1995.), Il comunista di San Giacomo (2010.). Tršćanska općina dodijelila mu je 1994. priznanje „Sigillo Trecentesco“, za umjetnički rad.