nooslobodilačkog odbora (NOO) Pule, tj. gradonačelnikom (1947.-49.). Prvi je pulski zastupnik u Saboru - još za vrijeme anglo-američke vojne uprave 1946. Bio je direktor Tvornice cementa u Puli (19

nooslobodilačkom odboru (NOO) za Istru, a krajem proljeća 1944. je, na zahtjev drugova iz Osvobodilne fronte (OF) i uz vlastitu želju, upućen u slovensku Istru. Tu bitno doprinosi širenju i jačanju NO

nooslobodilačkom pokretu (NOP). Od Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), u koju je primljena 1942., dobila je zadatak da ostane djelovati u Rijeci, gdje je bila članica odbora Antifašističkog fronta

Đački domovi, ustanove za smještaj učenika koji polaze školu izvan stalnog prebivališta. Najčešće su namijenjeni učenicima srednjih škola. Nakon II. svjetskog rata u Istri su se otvarale nove škole, a

Literatura : nooslobodilačkoj borbi, Časopis za suvremenu povijest, 1973., 3.; Ljubo Drndić, Oružje i sloboda Istre: 1941–1943, Zagreb–Pula 1978.; Darko Dukovski, Rat i mir istarski: model povije

nooslobodilačkoga pokreta (NOP) u Istri, kao talijanskom teritoriju, odvijala uz početne teškoće. Stajalište hrvatskih i slovenskih komunista o borbi za priključenje Istre budućoj jugoslavenskoj zajed

NOO-a za Istru i Prosvjetni odjel Gradskoga NOO-a Rijeke osnovali Konzervatorski zavod sa sjedištem u Rijeci s ingerencijama nad Rijekom i Istrom. Dekretom Oblasnoga NOO-a za Istru i Gradskoga NOO-a R

NOO-u u Trstu, a 1946. organizirao je Udruženje bivših političkih (antifašističkih) progonjenika čiji je bio tajnik pa predsjednik. Bio je 1946.-47. predsjednik Slovensko-hrvatskog prosvjetnog saveza

nooslobodilački pokret. Do začetka organizacije dolazi u proljeće 1943., kad u Istru stižu prvi aktivisti SKOJ-a. Unatoč njemačkoj ofenzivi do kraja godine u Istri već djeluje 27 skojevaca i 537 člano

nooslobodilačkoga pokreta u Hrvatskoj (1943.-45.). U djelokrugu ZAVNOH-a bio je razvoj narodnooslobodilačkoga pokreta i ustrojavanje nove vlasti (narodnooslobodilački odbori) u Istri. Inicijativni

Literatura : nooslobodilački pokret na Bujštini, Umag 2016.; https://umag.hr/novosti/gradonacelnik-umaga-i-ravnateljica-umaskog-puckog-ucilista-polozili-cvijece-na-grob-ante-babica-394, 5. 5. 2020.

nooslobodilačkog odbora (ONOO) za Buzet stvara ilegalne organizacije NOP-a i NOO-e na području gornje Bujštine. Prilikom sastanka ONOO-a za Buzet koji se održavao 7.V.1944. u Račjoj Vasi, selo je napa

nooslobodilački odbor (NOO) za Istru, koju je dužnost obnašao do kraja rata. Poslije njemačke ofenzive u Istri, uhićen je 28.X.1943. i sproveden u Buzet na strijeljanje kao rukovodilac NOP-a. Smrti je

nooslobodilačka borba Kastavštine u dokumentima NOO-a Kastav (Rijeka 1990.), Poglavnikovom Vojnom uredu. Treći Reich, NDH, Sušak-Rijeka i izvješće dr. Oskara Turine (u koautorstvu s Petrom Strčićem, R

nooslobodilačkog odbora (NOO) za Istru i sudjeluje u donošenju Pazinskih odluka. Također je član Oblasnog komiteta KPH Istre, član Oblasnog NOO-a za Istru te tajnik Oblasnog odbora Jedinstvenog narodn

nooslobodilačkog odbora (ONOO) Poreč. U neposrednom poraću bio je na više rukovodećih funkcija u Oblasnom NOO-u za Istru: predsjednik Oblasne agrarne komisije, potpredsjednik Okružnog suda za Istru

nooslobodilački pokret (NOP) uključila se kao tinejdžerka 1943. Bila je članica Kotarskog komiteta SKOJ-a i labinskoga NOO-a, a 1944. primljena je u KPJ. Tijekom rata najviše je djelovala u Okružnom p

nooslobodilački (NOO) za Istru tiskao je 1944. Početnicu te 1945. Istarsku početnicu za narod (početnice). Od 1945. u Istri su u uporabi isti udžbenici kao i u drugim dijelovima Hrvatske.

nooslobodilački pokret (NOP) na Poreštini snažno se razvio kulminiravši nakon kapitulacije Italije u poznatim rujanskim događanjima u Istri. Glavni organizator odlaska dragovoljaca s Rušnjaka u par

Literatura : nooslobodilačke borbe Poreštine“, Zbornik Poreštine, knjiga 1, ur. Josip Milićević, Poreč 1971., 14, 20-21, 28; Giacomo Scotti, „Matteo Bernobich eroe di Parenzo. Parenzo 1973“, Q

nooslobodilački odbor (NOO). Partizanima se priključio u kolovozu 1943. prije kapitulacije Italije. Postao je časnik Kotarskog obavještajnog centra Poreč i uspio organizirati više grupa Narodne milici

NOO-a, tijela SKOJ-a, JNOF-a, AFŽ-a te CK KPH, posebno za ratno razdoblje (1941-45), s izvješćima o stanju u Istri, zatim Oblasnoga komiteta KPH za Istru (1943-45), okružnih i kotarskih komiteta KPH,

NOO za Pulu, gdje ostaje sve do polovice siječnja 1945., dok aktivan u jedinicama na Rovinjštini i Puljštini ostaje sve do oslobođenja. Završetak narodnooslobodilačke borbe dočekao je kao poručnik Ozn