završio gimnaziju, pa se 1954. upisao na Filozofski fakultet u Zagrebu, ali nije diplomirao. U Zagrebu je uz studij počeo raditi u novinsko-izdavačkim kućama, u Hrvatskoj seljačkoj tiskari, Vjesnik

Završje itd). Takvi muzeji nemaju status samostalne ustanove, već su pod upravom lokalnih ustanova u kulturi i specijaliziranih muzeja. Dvije su takve izdvojene muzejske zbirke, Pomorskoga muzeja &raq

završio je gimnaziju te je studirao na Sveučilištu u Trstu, gdje je diplomirao povijest umjetnosti. Godine 1947. nastanio se u Gorici, gdje će ostati do smrti. Radio je kao srednjoškolski likovn

Vela draga (Vranjska draga), draga oblikovana erozijskim i korozijskim procesima u tercijarnim naslagama, kraj naselja Vranja u sjeverozapadnom podnožju Učke. Počinje na visini od oko 600 m, a najn

završni ispit u jesen 1919. te se upisao na gospodarski odsjek Gospodarsko-šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao 19.VII.1924. Nakon studija vraća se u Istru, ali je zbog p

završetku rata sjedište istarskog odbora Narodne fronte je u Labinu, a Šestan djeluje na uspostavi nove vlasti, ali i na međunarodnom priznanju pripojenja Istre Jugoslaviji, aktivno surađujući i s ist

Soklič, Jakob, svećenik, kulturni djelatnik, istraživač povijesti, sakupljač starina i umjetnina (Ribno kod Bleda, 7.V.1893. - Slovenj Gradec, 21.XII.1972.). Otac mu je bio Jakob, nadničar, majka M

završava prva serija časopisa. Nakon Rossettijeve smrti (1842.) nastao je zastoj u izlaženju časopisa. Minervino je društvo 1869. novim urednikom imenovalo pravnika i povjesničara medievalista Carl

završenoj osnovnoj školi u rodnom mjestu, kao franjevački kandidat Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, od 1931. pohađa nižu gimnaziju na Badiji, potom višu u Dubrovniku. Nakon petog razreda g

završila je u Rovinju, srednju u Puli te u Rijeci krenula studirati književnost. Glumačku karijeru započela je 1964. u riječkom Narodnom kazalištu (danas Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca) u

Završio je Pomorsku školu u Trstu i stekao dozvolu (brevetto) za pomorskog kapetana. Njegov otac Vittorio bio je mornarički liječnik u Puli pa okružni liječnik u Kopru. Početkom Prvog svjetskog rat

završetka fakulteta i vojne službe, započeo je svoju karijeru u turizmu. Nakon prvog ljetnog posla na sportu u porečkoj Plavoj laguni, direktor Anton Štifanić imenovao ga je 1963. direktorom turist

završio oslobađanjem od optužbi i nalogom da ga se vrati u poduzeće, pa je neko vrijeme u Aniti bio skladištar te voditelj sporta. U međuvremenu se, da bi preživio, s obitelji okrenuo privatnom ugosti

završava obuku za zrakoplovnog izvidnika. Već prvog dana ulaska Italije u Prvi svjetski rat, 24.V.1915., kao pripadnik 8. eskadrile Nieuporta iz Campoformida s pilotom poručnikom Gaetanom Conigliom

završni koncert. Među izvođačima iz Istre najčešće su nastupali Lidija Percan, Mirko Cetinski, Vesna Nežić-Ružić, Liliana Budicin Manestar, Radojka Šverko, Sergio Pavat, Alen Vitasović i Angelo Tar

završio 1971., a u to je vrijeme od ušteđevine uspio kupiti sportski motocikl Moto Guzzi. Želio je voziti mototrke, ali već početkom 1972. morao je na odsluženje vojnoga roka. Prijavio se u vojnu poli

završetku do zime 1929. povezivao je Trst s Istrom, Zadrom i Dalmacijom, potom održavao linije duž zapadne obale Istre, a od listopada 1943. samo na relaciji Umag – Savudrija – Piran &ndas

završene su posljednje pripreme za osnutak »drugoga središta« stranke u Poreču. Na početku svog djelovanja porečka sekcija unije nije imala, kao ni druge sekcije, jasne političke smjernice glede glavn

završnih operacija djelovala je u pozadini neprijateljskih linija, napadajući njegova uporišta i komunikacije. Ukidanjem 11. korpusa došla je pod izravno zapovjedništvo IV. armije, a nakon 24.IV.1945.

završetak sugeriraju oblik rudarske lampe. Glavni korpus crkve podsjeća na izvrnuti rudarski vagonet, dok unutrašnjost sa svojom armiranobetonskom konstrukcijom evocira drvenu konstrukciju rudarskoga