Uskoci, prebjezi s područja Osmanskoga Carstva koji su kao posadnici graničnih utvrda senjske i kliške kapetanije »uskakali« na osmanski teritorij pustošeći ga i uništavajući tamošnje manj

Križanić, prezime brojnih popova glagoljaša u srednjoj Istri u XV. i XVI. st. Među njima je značajan Jakov, svećenik i javni bilježnik (kraj XV. st. - prva polovica XVI. st.). O njegovu se životu n

Studenac, Petar, pjesnik, svećenik i preporoditelj (Rijeka, 31.I.1811. – Kanfanar, 24.V.1898.). Gimnaziju i teologiju završio u Gorici. Zaređen 1834., najprije je službovao u Muntriju, a od 1

Petronio, Prospero, tršćanski horograf i liječnik (?, 1608. – ?, 1688.). Potjecao je iz stare koparske obitelji. Bavio se književnošću i bio je član akademije Dei Risorti (akademije). Potpisi

Pula (do 1955.). Do sredine 1960-ih bio je dijelom kotara Pula, te višestruko povezan s Istrom (gospodarski, politički i upravno). Poljodjelstvo (maslina, vinova loza), stočarstvo (ovčarstvo) i isk

Pula, 11.III.2024.). Sin znamenitog kipara Dušana i Sonje, rođ. Cvitanić. Osnovnu školu polazio je u Splitu, gimnaziju u Zagrebu. Studirao je povijest umjetnosti u Zagrebu, arhitekturu u Londonu

Pula, 5.IV.2023.). Rođen je kao prvo od desetero djece oca Ivana i majke Marije r. Racan. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, pa je kao 12-godišnjak otišao u pazinsko sjemenište, gdje je 1957.

Stanich, Roberto, privrednik, dijalektalni pisac (Kanfanar, 5.IV.1941. - Milano, 4.XI.2018.). Roditelji su mu živjeli u Puli, ali rođen je kod bake u Kanfanaru kamo se majka sklonila početkom Drugo

Marčelja, Josip Jakov, svećenik, narodni preporoditelj i glazbenik (Marčeji [Marčelji], 8.VII.1812. - 15.I.1874.). Otac mu je bio Franjo, majka Marija Terezija rođ. Jačić. Osnovnu je školu polaz

Batel (Battel), Josip Antun (Giuseppe Antonio), samouki povjesnik (Barban, 12.III.1827. - Barban, 22.XII.1889.). Kršten je 19.III., otac mu je bio Feliks Toma, zapovjednik općinske straže i kamerar

pularne tekstove Franine i Jurine, koje je likovno ilustrirao njegov brat blizanac Ivan Bastian. Ostali su mu nedovršenima tekst jedne drame (Zadnji kastavski kapetan) te dva epa, komični Zidanje l

pularnijih i najčitanijih pisaca u književnosti hrvatskog realizma Kumičić je ujedno i najpoznatiji Istranin u hrvatskoj književnosti. Služio se pseudonimima Jenio Sisolski, Bersečanin i E. K.

Pula–Divača. Prometno je čvorište državne (D28) i županijskih te lokalnih cesta (iz Dvigrada, Rovinja, Savičente/Svetvinčenta, Modrušani, Žminja, Sv. Petra u Šumi i Barata). Nedaleko od Kanfanar

Pula i predsjednik njegovog savjeta za narodno zdravlje, zastupnik u Republičkom vijeću Sabora, član KK SKH Pula, član upravnog odbora Turističkog saveza Hrvatske i dr. U međuvremenu se 20.X.1952.

Specijalna bolnica za ortopediju i rehabilitaciju „Martin Horvat“ u Rovinju, medicinska ustanova paviljonskoga tipa, osnovana u razdoblju 1886.–88. kao klimatsko morsko lječilište Er

Pula) 1860., rt Sottile (Milje) 1869., Galijola 1870., rt Sv. Andrija (Rabac) 1871., rt Zub (Lanterna, Vabriga) 1872., rt Madona (Piran) 1872., Crna punta 1873., rt Bernardin (Portorož) 1873., Umag (l

Pula, Pazin, Marušići) i s 14 aktivnih kamenoloma u Istri. Eksploatacija blokova obavljala se do tada bušenjima, miniranjima, odlamanjima te oblikovanjem. Nakon II. svjetskog rata uvedena je elikoidal

Pula, 29.III.1875. - Merano, 29.V.1951.). Obitelj je podrijetlom bila iz Lindara, a otac Romano Baxa (1829.-1912.) je bio vojni liječnik u Puli i Trstu s činom admirala (Admiral-Stabs-Arzt), do umi

pularni polo, golf i tenis, tako da su otoci postali jedan od najvećih i najrenomiranijih središta za te sportove. Njih su ondje, na više od 100 kupova, podjednako igrali talijanski kraljevski časnici

Pula, 5.IV.1948.). Diplomirao na arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1972. te počeo raditi u projektnoj urbanističkoj organizaciji Urbis 72 u Rovinju. Godine 1991. osnovao je u Rovinju vlastiti arhi