Milovan, Milan (Milio), svećenik (Režanci, 8.X.1937. – Pula, 5.IV.2023.).

Rođen je kao prvo od desetero djece oca Ivana i majke Marije r. Racan. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, pa je kao 12-godišnjak otišao u pazinsko sjemenište, gdje je 1957. maturirao. Teologiju je studirao na Visokoj teološkoj školi u Pazinu, uz dvogodišnji prekid zbog služenja vojnog roka, te je 1967. diplomirao.

Za svećenika ga je 22.VII.1962. u Pazinu zaredio porečko-pulski biskup Dragutin Nežić, a mladu misu slavio je 26.VIII. iste godine u Savičenti.

U pastoral je ušao već tijekom studija, početkom 1960-ih bio je kapelan, pomoćnik labinskom župniku Ivanu Žufiću. Prvi je svećenik koji je poslije Drugog svjetskog rata u Rapcu svake nedjelje služio misu. Uslijedila je potom župnička služba u Nedešćini (Svetoj Nedelji), sa Šumberom, Martinskim (Svetim Martinom), Šušnjevicom, Čepićem i Brdom, a na Labinšćini je proveo ukupno 25 godina.

Godine 1986. premješten je u Pulski dekanat, u Pomer i Premanturu. U vrijeme osamostaljenja Hrvatske bio je župnik u Banjolama, gdje su svoje utočište pronašli brojni prognanici, kojima je duhovno i materijalno pomagao. Godine 2004. preuzeo je pulsku župu Gospe od Mora, koju je vodio dvanaest i pol godina, pa je kratko vrijeme bio župnik u Ližnjanu. Nakon što je pri padu ozlijeđen, smjestio se u Svećeničkom domu Betanija u Puli. Dijamantni jubilej proslavio je 22.I.2022. u Savičenti.

Preminuo je u Betaniji, a pokopan je na Veliku subotu na groblju u Savičenti.