Prije 135 godina u Rovinju je osnovana znanstvena ustanova koja je 1935. otkrila gdje ponovno izvire voda iz Pazinske jame

Dana 10.V. navršit će se 135 godina otkako je u Rovinju 1891. svečano otvorena znanstvena ustanova Zoologische Station des Berliner Acquariums (Zoološka postaja Berlinskog akvarija). Tom je prilikomobjašnjeno zašto su Berlinci odabrali Rovinj za izgradnju postaje na moru iako im je udaljen više od 800 kilometara zračne linije, a imali su Baltičko more na svega 180 kilometara od prijestolnice Njemačkog Carstva.

- „Njemačka mora“ ne mogu držati usporedbu s Jadranskim po mnoštvu vrsta. Budući da nam je ovo bilo najbliže od južnih mora i budući da su, zahvaljujući dobrohotnosti austrijskih željezničkih uprava, ponuđeni najpovoljniji uvjeti prijevoza, uputili smo se na ovo mjesto austrijske države. Na obalama prekrasnog Jadranskog mora zatekli smo ugledne ljude koji su nam naklonjeni i tu imamo izrazite uvjete za rad, objavljena je 16.V.1891. u tjedniku L'Eco di Pola izjava Johanna Kossela, prirodoslovca berlinskog akvarija, koji je od 1889. istraživao potencijalne lokacije i predložio Rovinj, a konačnu je odluku donio Otto Hermes, direktor Berlinskog akvarija.

Berlinci su u Rovinju planirali stanicu koja će služiti znanstvenim istraživanjima kako bi se potaknuo razvoj razvoj znanja o zoologiji. Nakon osnutka stanice tu su boravili i istraživali znanstvenici iz čitave Europe. Rovinj je tada imao najmoderniju opremu: akvarij, botanički vrt, bogatu knjižnicu, prvu istraživačku podmornicu Loligo, motorni brod i parobrod.

Nakon što je 1918. Istru okupirala talijanska vojska ustanova je nazvana Stazione Zoologica, a zatim Istituto di Biologia Marina per l’Adriatico. Zajednička talijansko-njemačka uprava naziva Deutsch-Italienisches Institut für Meeresbiologie zu Rovigno – Istituto Italo-Germanico di Biologia Marina di Rovigno d’Istria pokrenuta je 1930-ih. Institut je ponovno započeo s radom 1948., pod nadležnošću jugoslavenskog Ministarstva za znanost i kulturu. Administrativno je tada bio u sastavu Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu i nazvan je Institut za ribarstvenu ekologiju. U nadležnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti prelazi 1951. te mijenja naziv u Institut za biologiju mora.

Radiobiološki laboratorij zagrebačkog Instituta „Ruđer Bošković“ u Rovinju započeo je s radom 1962., a 1968. udružuju se neki od laboratorija te je novoosnovani odjel nazvan Centar za istraživanje mora s laboratorijima u Rovinju i Zagrebu. Pored brojnih uglednih znanstvenika, iz tog je Centra potekla i Milena Mičić koja je 2000. u Puli pokrenula vlastiti akvarij, koji je s vremenom preuzeo brigu za očuvanje ugroženih vrsta kroz oporavilište za divlje životinje i spašavanje plemenite periske (Pinna nobilis) od izumiranja.

Malo je poznato da su djelatnici rovinjske ustanove zaslužni što je otkrivena jedna od najvećih istarskih zagonetki – gdje izvire voda koja ponire u Pazinsku jamu. Rješenje je pronađeno pomoću jegulja. Njihov životni krug, koji ih sili da putuju iz mora u rijeke i iz rijeka u more, iskorišten je za istraživanje toka rijeka ponornica. Tako su djelatnici Instituta u jeseni 1935. pohvatali nekoliko stotina odraslih jegulja, markirali ih i pustili u Pazinsku jamu. Poslije nekog vremena pojavile su se u lokvama u dolini Raše ispod Sutivanca i nešto niže, ispod Prnjani na mjestu zvanom Grdak. Markirane jegulje koje su se tamo pojavile dokazale su da voda iz Pazinske jame izvire na nekoliko manjih vodotokova u lokve u dolini Raše te voda iz lokvi utječe u Rašu i s njom u more. Rezultat tog istraživanja objavljen je u Glasu Istre 13.V.1957.