Negri, Gaspare (Gašpar), porečki biskup (Venecija, 20.IV.1697. – Poreč, 18.I.1778.).

Za svećenika je zaređen 20.IX.1721., a prije dolaska u Istru bio je kanonik crkve sv. Šimuna i Jude u Veneciji. Za novigradskoga biskupa posvetio ga je kardinal Pietro Ottoboni u Rimu 25.VII.1732., a 22.I.1742. imenovan je porečkim biskupom. Bijaše posljednji porečki svećenik s naslovom vrsarskog grofa.

Radio je na obnovi Eufrazijeve bazilike te na uređenju pojedinih crkvi u Istri, a autor je povijesti Porečke biskupije izdane u Poreču 1886. pod naslovom Memorie storiche della città e Diocesi di Parenzo. Osim bogate zbirke arheoloških predmeta posjedovao je i knjižnicu bogatu rukopisima koje je sam prikupio, a bila je otvorena za sve građane željne znanja. Njegov je nasljednik dio građe prodao, a dio izgubio, pa nestaje građa koju je Negri sakupljao kako bi napisao povijest crkava u Istri. Dva biskupova izvješća s vizitacije mletačkog dijela biskupije iz 1748. i 1765. čuvaju se u Tajnom vatikanskom arhivu, a sadrže podatke važne za povijest umjetnosti, arhitekturu i demografiju.

Sahranjen je u Eufrazijani, a porečki su mu kanonici u znak zahvalnosti još za života dali izraditi portret, koji su postavili u sakristiji katedrale. Autor slike, koja se danas čuva u Dijecezanskom muzeju u Poreču, je majstor Leopold Keckheisen, kojem je kao predložak poslužio portret venecijanskog gravera Francesca Bortolozzija.