Carl Seidl

Seidl, Carl

Seidl, Carl, arhitekt (Šumperk, Moravska, 13.III.1858. - Beč, 10.VI.1936.).

Studirao je na Politehnici u Zürichu te na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. Redoviti član bečkoga Künstlerhausa postao je 1873.

Iako je prihvaćao ideje Wagnerschule, razvio je osobni stil, prepoznatljiv po arhitettonskoj plastici, prostornim rješenjima i napose po bogatu dekorativnom repertoaru, kojemu su izvori u egipatskoj, grčkoj, rimskoj te u svim umjetnostima do razdoblja baroka. Sudjelovao je na velikom broju međunarodnih natječaja, među ostalim 1888. u Budimpešti na natječaju za projekt mađarskog parlamenta te 1891. u Berlinu i Beču za projekt rumunjskog parlamenta.

Primio je više nagrada i priznanja, među kojima srebrnu medalju Künstlerhausa za cjelokupni rad, zlatnu državnu medalju na izložbi u Beču 1914. za projekt vile Frappart u Lovranu, a zajedno s bečkim arhitektima Marcelom Kammererom, Ottom Schönthalom i Emilom Hoppeom (Wagnerschule) prvu nagradu i medalju (Ehrenmedaille der internationalen Kunstausstellung Rom) za projekt Kurpalasta u Opatiji, koji je ostao neostvaren.

Na području Liburnijske rivijere ostvario je niz vila, penziona i javnih zgrada, najviše u prvom desetljeću XX. st. U Lovranu je projektirao vile: Frappart, Magnolia, Blankenstein, Rosenvilla i Santa Maria, a u Opatiji vile Schmidt-Zabierow, Nizza, Count Brunitzky, Edera, Ariston i Tomašić te hotel Jadran, evangeličku crkvu, vatrogasni dom te zgradu suda i općine. Godine 1908. izabran je za počasnoga građanina tadašnje općine Volosko.

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa).

cancel reply

Literatura

Berislav Valušek, „Carl Seidl i lovranske vile“, Liburnijske teme, 6, 1987., 215-223;

isti, „Ars Combinatoria. The Architect Carl Seidl“, The Journal of Decorative and Propaganda Arts, 17, 1990.;

Mirjana Peršić, Lovran - Turizam i graditeljstvo, Rijeka 2002.

Slučajna natuknica

Starešina, Petar