Mornarička bolnica u Puli (njem. K. u. k. Marinespital in Pola), vojna bolnica osnovana za potrebe austrijske ratne mornarice nakon što je odlučeno da će Pula biti njezino glavno uporište.

Odluka o izgradnji donesena je 1856., zgrada je dovršena 1861., a bolnica je započela s radom 1864. Pružala je preventivnu i kurativnu zdravstvenu skrb mornarima, pripadnicima kopnenih vojnih postrojbi i različitih vojnih ustanova, regrutima te polaznicima Mornaričke strojarske škole i drugih vojnih institucija. Vojna bolnica u Vodnjanu tada je služila još samo kao lazaret i nije odgovarala uvjetima suvremene bolnice.

Bila je to moderna, čvrsto građena zdravstvena ustanova primjerena naglom društvenom usponu. Projektirao ju je i građevinske radove nadzirao tehnički kapetan Viktor Damaševski. Smještena je u namjenski izgrađenoj velikoj trokrilnoj zgradi na granici gradskih četvrti Verude i Sv. Polikarpa. Kapacitet joj je bio oko 500 „formacijskih“ postelja, dostatnih za medicinsku zaštitu 5 – 10 000 ljudi. U to doba pobol vojnika i mornara u garnizonima zbog epidemijskih bolesti bio je visok (i do 50 % ljudi). Posebno je veliki pobol uzrokovala malarija 1863.-66. od koje je bolovalo do 4000 vojnika i mornara, pa se broj kreveta u Bolnici morao povećati na 730. Sobe su bile različitih veličina i manjeg kapaciteta (od dotad uobičajenih 24 – 32 kreveta), a krila su podijeljena po tipovima bolesti i terapijama. Primijenjeni su kriteriji koje je promicala suvremena medicina: osunčanost svake prostorije, visoki stropovi, komunikacija duž soba, položaj na povišenoj, dobro osunčanoj i provjetrenoj lokaciji, mogućnost izolacije pojedinih odjela i odvojene operacijske dvorane. Uobičajeno se njezino projektiranje i nadzor radova pripisuje kapetanu fregate Wiktoru Domaszewskom, načelniku Mornaričke građevne uprave (K. u. k. Genie Marine Bau Direction zu Pola), no to nije utemeljeno jer je službu u mornarici napustio 1852. Autorstvo projekta treba tražiti u skupini vojnih inženjera okupljenih oko Karla Moeringa.

Među značajnim liječnicima austrijske mornarice bio je Bračanin Mihovil Nazor, koji je 1852.-53. bio glavni liječnik u Lučkom admiralatu u Veneciji, a 1862. preuzeo je dužnost glavnog liječnika u Lučkom admiralatu u Puli i načelnika Mornaričke bolnice. U sklopu bolnice djelovala je i moderna ljekarna, tijesno vezana za Sveučilište u Beču.

Bolnicu je 1918. preuzela talijanska Kraljevska mornarica i preimenovala u Ospedale Regio Marina. Poslije Drugog svjetskog rata preuređena je u vojnu bolnicu za potrebe Jugoslavenske narodne armije, ali malo-pomalo i za medicinske potrebe civilnoga stanovništva i vojnih umirovljenika. Godina 1970.-74. pomišljalo se o njezinu ukidanju i prijenosu poslova na Medicinski centar u Puli, koji bi primao i vojne osiguranike. Međutim, 1974. donijeta je odluka prema kojoj je Vojna bolnica revitalizirana 1975.-76. Građevinski je preuređena i modernizirana, uposleno je novo medicinsko osoblje i stručni kadar, te 1981. ustanova dobiva lik suvremene bolnice. Uglavnom je služila djelatnoj vojsci i vojnim osiguranicima, a oko 7 % pacijenata bili su građani. Provodilo se suvremeno liječenje stacionarnog i dispanzerskoga tipa svih uzrasta osim novorođenčadi i djece pedijatrijske skrbi.

Po hrvatskom osamostaljenju, oprema i veći dio osoblja prebačeni su u Crnu Goru te je bolnica 4.XI.1991. predana hrvatskim vlastima. Krizni štab Skupštine općine Pula preuzeo je zgradu 6.XI.1991. Uredbom Vlade Republike Hrvatske (RH) od travnja 1992. bolnica je prešla u sastav Ministarstva obrane, a potom je dodijeljena Medicinskom centru Pula. Godine 1996. odlučeno je da se u prostore te medicinske ustanove-spomenika premjeste neki odjeli pulske Opće bolnice, što je učinjeno 2000.

Kako su odlukom Vlade RH iz 1992. godine svi objekti zdravstvene zaštite bivše JNA, a izvan kruga vojarni, preneseni u nadležnost Ministarstva zdravstva, iste godine osnovana je komisija za stavljanje u funkciju bivše Vojne bolnice Pula i radna grupa za useljenje, no tek su se u kolovozu 2000. u nju preselili neki odjeli i djelatnosti Opće bolnice.

Bolnički su se odjeli iselili po dovršetku izgradnje nove Opće bolnice 2022. pa je zgrada predana Sveučilištu Jurja Dobrile te od 2024. u njoj djeluje nekoliko fakulteta (Filozofski fakultet, Fakultet informatike, Tehnički fakultet i Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti).

Slike