Snoj, Viktor, akademski slikar, restaurator, pjesnik (Ljubljana, 3.III.1922. – Rijeka, 30.X.2011.).

Srednju tekstilnu školu u Kranju završio je 1941. Sudjelovao je u narodnooslobodilačkom pokretu, poslije rata radio u državnoj službi, a slikarstvo je na Likovnoj akademiji u Ljubljani studirao 1950.-55.

U školi je radio 1957.-64., a potom se preselio u Istru i nastanio u Hrastovlju. Već za studija se bavio restauracijom zidnih slika (Sv. Sofija u Ohridu u okviru projekta UNESCO), a bio je dugogodišnji suradnik Pokrajinskog muzeja u Kopru, za koji je izrađivao kopije istarskih fresaka.

Sudjelovao je u otkrivanju i restauraciji fresaka iz 1490. slikara Ivana iz Kastva u crkvi sv. Trojstva u Hrastovlju, gdje je izradio i kopiju Plesa mrtvaca, te onih u crkvi sv. Uršule u Lanišču, jugoistočno od Ljubljane. Osim u crkvama restaurirao je i zidne slike na seoskim kućama i gradskim fasadama u desetak slovenskih mjesta.

U Istri je još sudjelovao u otkrivanju i restauriranju predromaničkih fresaka u porečkoj Eufrazijevoj bazilici (Eufrazijana) i romaničkih u Sv. Elizeju u Draguću; restaurirao je gotičke freske u crkvi sv. Jelene Križarice u Lipi, u Sv. Nikoli u Rakotulama, Sv. Mariji na Placu u Gračišću i sakristiji Eufrazijane te freske na vanjskom zidu crkve sv. Katarine u Štrpedu i Živi križ u Sv. Duhu na Lindaru.

Freske su snažno utjecale na njegovo umjetničko stvaralaštvo, tehnikom (miješanje uljanih boja s nizozemskom temperom) i motivima, kojim zadire u svijet bajki, fantastike i folklora. Često se služio magičnom duhovnošću istarske kulturne tradicije stvarajući na slikama svijet nadrealizma, u kojem spaja elemente istarskog i kraškog krajolika sa sadržajnim simbolima i detaljima u fantazijske cjeline.

Bavio se i restauriranjem zidnih uljnih slika, drvenih skulptura i reljefa, vitraja i oltara. U Istri je restaurirao slike i/ili druge umjetnine iz fundusa Pokrajinskog muzeja u Kopru, Etnografskog muzeja Istre u Pazinu, Zavičajnog muzeja grada Rovinja, u crkvama u Lovranu, Klani, Ceru - Sv. Mateju, Hrastovlju, Voloskom te u hotelu Jadran, vili Madona i privatnim zbirkama u Opatiji. Restaurirao je i umjetnine u Rijeci i Hrvatskom primorju.

Izradio je i vitraje za crkvu sv. Luke u Rukavcu i triptih za koparsku općinu.

Izlagao je na skupnim i samostalnim izložbama u Ljubljani, Mariboru, Rijeci.

Pisao je i poeziju, objavio je tri zbirke pjesama: Geometrija neskončnosti (Hrastovlje 1990.), Kamen brez teže (Kopar 1998.), Lebdenje = Levitazione = Lebdenje (slovenski, talijanski, hrvatski, Kopar 2007., prijevodi Goran Filipi i Boris Pangerc).