Dundara, Đani, brodograđevni inženjer, projektant (Malini kod Plomina, 11.VIII.1952. – Malini, 2.VI.2019.).

Jedan je od najznačajnijih projektanata u povijesti pulskog brodogradilišta Uljanik. S Uljanikovom stipendijom upisao je u Rijeci Brodograditeljsku tehničku školu, a nakon toga i Strojarsko-brodograđevni fakultet. Po završetku studija 1975., zaposlio se u Odsjeku konstrukcije trupa u tadašnjem Tehničkom uredu na Uljaniku. U Uljaniku ostaje do 2019., kada odlazi u mirovinu.

Među njegovim najznačajnijim projektima bili su brodovi za prijevoz automobila, čija je gradnja obilježila jedno od najuspješnijih Uljanikovih razdoblja. Započelo je s gradnjom 371, brodom Kassel, koji je zahvaljujući njegovu projektu bio prepoznat kao brod koji troši najmanje goriva po prevezenom automobilu.

Ništa manje uspjeha nisu polučila njegova poboljšanja i inovacije na projektima prema kojima je grupa Grimaldi gradila brodove u talijanskom brodogradilištu Fincantieri. Brodovi građeni u Uljaniku prema njegovim projektima postizali su veću brzinu trošeći pritom čak 19 % manje goriva u odnosu na brodove istih karakteristika koji su se gradili u svijetu. Američko brodogradilište VT Halter Marine u Pascagouli u Mississippiju otkupilo je taj projekt, po kojem su izgrađena dva broda. Pročulo se to i u svjetskim brodograđevnim krugovima pa je Uljanik u tom razdoblju za više naručitelja ugovorio i izgradio čak 39 brodova za prijevoz automobila i kamiona.

Dundara je s kolegama iz Uljanika sudjelovao u čak osam europskih projekata koji su vrednovani visokim ocjenama i nagradama. Ističe se međunarodna nagrada za inovaciju JEC Innovation Award za koju je nagrađen 2018. u Parizu za projekt Primjene kompozitnih materijala u brodogradnji RAMSSES. Riječ je o razvoju inovativnih rješenja uz upotrebu specijalnih materijala za različite vrste brodova s ciljem poboljšanja performansi i smanjenja težine broda te potrošnje goriva. Projekt je to tima koji su vodili Dundara i Vito Radolović, sin Karla Radolovića, dugogodišnjeg čelnog čovjeka pulskog brodogradilišta.

Dobitnik je Nagrade Grada Pule 2001., a za iznimnu aktivnost u plominskom župnom vijeću primio je 2007. biskupijsko priznanje koje mu je uručio tadašnji porečko-pulski biskup Ivan Milovan.

Sa suprugom Ljiljanom imao je sinove Ivana, Marka i Darka te kćeri Mirnu i Marinu