Bonassin, Enrico (Emerico Giusto), hrvač (Pula, 16.V.1901. – Đenova, 20.V.1971.).

Potječe iz vodnjanske obitelji koja se doselila u Pulu prije njegova rođenja.

Otac Giovanni, majka Adele rođ. Rebez.

Sportom se počeo baviti dizanjem utega u Trstu, kamo se preselio. Pokušao se kvalificirati za Olimpijske igre u Parizu 1924., ali nije uspio. U međuvremenu se upoznao s hrvanjem slobodnim stilom, kojem ga je podučavao Giorgio Calz, olimpijac iz 1920. u grčko-rimskom stilu koji je emigrirao u Sjedinjene Američke Države i ondje se obogatio u hrvanju slobodnim stilom te po povratku u Trst osnovao hrvačku školu. Kako ga je Calz preporučio treneru talijanske olimpijske reprezentacije Fabiju Del Genoveseu, Bonassin je pozvan u državnu momčad sastavljenu na brzinu jer je slobodno hrvanje u Italiji tada bilo tek u začetcima. U Parizu se natjecao u srednjoj kategoriji (do 79 kg) i na kraju osvojio peto mjesto jer je, zbog nepoznavanja kompliciranih pravila, propustio borbu za broncu. Naime, nakon poraza u prvoj borbi i ispadanja otišao je s mjesta natjecanja ne znajući za tu mogućnost, koja se i dogodila: njegov pobjednik Belgijac Pierre Ollivier (Piet Ollevier) poražen je u finalu te su se borci koje je porazio trebali boriti za broncu. Organizatori ga nisu uspjeli pronaći; pretpostavlja se da se posvetio pariškom noćnom životu.

Nakon olimpijskog nastupa vratio se grčko-rimskom stilu, postižući zapažene rezultate. Preselio se 1925. u Đenovu, gdje je nastupao za Colombo i potom za Doriju. Na državnim prvenstvima osvojio je treće mjesto u poluteškoj kategoriji (do 82,5 kg) 1925. u Bologni, drugo mjesto u teškoj kategoriji (iznad 82,5 kg) 1926. u Pratu i prvo mjesto u poluteškoj kategoriji 1927. u Comu. Na Europskom prvenstvu u Budimpešti 1927. bio je četvrti. Obranio je naslov prvaka Italije 1928. i potom se, prešavši u srednju kategoriju (do 75 kg), kvalificirao za nastup na Olimpijskim igrama u Amsterdamu, gdje je poražen u četvrtfinalu.

Iako je izabran u reprezentaciju za Europsko prvenstvo u Dortmundu 1929., nije se pojavio na pripremama prijavivši ozljedu u koju su mnogi sumnjali. Nakon još nekoliko borbi povukao se iz sporta do 1931., kada ponovno počinje nastupati, ali u znatno manjem opsegu. Premda je ušao u uži krug, nije se uspio kvalificirati za Olimpijske igre 1932. u Los Angelesu. Sportsku je karijeru okončao 1934., nastupajući u teškoj kategoriji.