Belȃj (tal. Bellai), naselje i ladanjski dvorac u središnjoj Istri, oko 3 km jugoistočno od Paza (45°16′N; 14°07′E); 12 st. (2021.), općina Cerovlje.

Stanovnik je Belȃjčan i Belȃjac, stanovnica Belȃjčanka i Belȃjka, a pridjev belȃjski.

Dvorac se smjestio na brežuljku uz lokalnu cestu od Pazina prema dolini Raše (između Paza i Letaja), na 212 m nadmorske visine. Sagradila ga je obitelj Barbo u prvoj polovici XVII. st., a barokiziran je krajem XVII. i u XVIII. st.

Od 1668. do 1945. u posjedu Aueršperških. Od XVII. st. bio je upravno sjedište Kožljačke gospoštije.

Središnji rezidencijalni dio sklopa pravokutna je tlocrta, s unutrašnjim dvorištem rastvorenim polukružnim arkadama u prizemlju i na prvom katu. Zidovi galerije na prvom katu donedavno su bili oslikani pejzažima s prikazom dvorca i okolice. U prizemlju je kapela sv. Henrika Kralja, s baroknim mramornim oltarom i slikanom oltarnom palom, dvjema nadgrobnim pločama obitelji Barbo te nadgrobnim pločama plemićkih obitelji iz Kršana, Kožljaka i Paza donesenim u Belaj iz crkve sv. Marije na Čepićkom jezeru nakon zatvaranja samostana 1783. Lijevo i desno od rezidencijalne palače u istoj liniji nižu se gospodarske zgrade (podrumi, konjušnice, štale).

U blizini dvorca ruševine su kaštela Posrt (Šabec), koji je Barbima služio kao ljetna rezidencija dok nije stradao u Uskočkom ratu, nakon čega su izgradili Belaj.

Slike