Posrt nakon sanacije, (snimio Željko Cetina), 2020.

Posrt

Pȍsrt (Pȍsert, Šabec), srednjovjekovna plemićka utvrda čiji se ostatci nalaze na brežuljkastom predjelu koji se prostire između dolina Boljunšćice i Pazinčice (Pazinskog potoka) u općini Cerovlje.

Povijesni izvori u kojima se spominje posjed ili utvrda Possert vrlo su šturi. Prema rezultatima provedenih arheoloških istraživanja, utvrda je sagrađena sredinom XIV. st., od kada datiraju i najstariji povijesni podatci o posjedu. Od toga vremena posjed je pripadao vlasnicima Kožljaka, odnosno najprije obitelji Gotničkih, a potom Mojsijevića pa Barba. U dokumentu o investituri Mojsijevića iz 1436. izrijekom se spominje napušteno selo Posshart.

Vlasnici posjeda postaju 1529. članovi obitelji Barbo, a čini se da se od tada utvrda počinje spominjati pod imenom Šabec (Schabez). Sredinom XIV. st. podignut je i prvi, manji objekt na zapadnoj strani lokaliteta, koji je vjerojatno imao gospodarsku namjenu povezanu s funkcioniranjem posjeda. Utvrđeni stambeno-gospodarski sklop čiji se ostatci i danas prepoznaju na terenu, a koji se sastojao od stambene zgrade (palasa) povezane s kvadratnom kulom i dvorištem, podignut je sredinom XV. st. Među sačuvanim arhitektonskim ostatcima utvrde pronalaze se svi elementi karakteristični za srednjovjekovnu fortifikacijsku arhitekturu, poput visoke obrambene kule, merlatura, opkopa i maksimalnoga produžavanja pristupnoga puta. Također, na arhitektonskim se ostatcima prepoznaju i malobrojne strukture koje su nudile dozu udobnosti u skučenom prostoru srednjovjekovne izolirane utvrde. To se odnosi na velike prozore koji su osiguravali dovoljno svjetla u stambenom dijelu kompleksa te zahode izgrađene na kuli. Utvrda je s tri strane bila branjena strmim padinama ojačanim umjetnim barijerama, dok ju je sa sjevera štitio opkop širok šest metara. Južno od stambenoga dijela nalazio se prostor dvorišta s izdvojenom zgradom stražarnice.

Kompleks je najvjerojatnije oštećen i napušten početkom XVII. st., u vrijeme Uskočkoga rata, nakon čega Barbi u blizini podižu dvorac Belaj. U djelu Johanna Weicharda Valvasora Slava Vojvodine Kranjske (1689.) Šabec je prikazan i opisan kao ruševina.

Od 2007. do 2016. na utvrdi je realiziran projekt građevinske i konstruktivne sanacije te arheoloških istraživanja, zahvaljujući kojemu je postao prva cjelovito sanirana i prezentirana srednjovjekovna utvrda u Istri te ujedno prvi cjelovito istražen arheološki lokalitet toga tipa na istarskom području.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Camillo De Franceschi, „I castelli della Val d'Arsa“, Atti e memorie della Società istriana di archeologia e storia patria, XV, 1899., 152-197; isti, Storia documentata della Contea di Pisino, Venezia 1964., 269-279; Radovan Vlaketić, „Belaj – od kaštela sv. Martina do ladanjskog dvorca“, Nova Istra, XII, 1, 1999., 244-250; Josip Višnjić, „Srednjovjekovna utvrda Possert. Šest godina arheoloških radova i konzervatorsko-restauratorskih zahvata na sačuvanim arhitektonskim strukturama“, Histria archaeologica, 43/2012, 2013., 67-154.