Stanger, Andrija

Stanger (Štanger), Andrija, odvjetnik, hrvatski rodoljub i političar (Volosko, 10.I.1853. - Volosko, 30.I.1934.). Kao vođa narodnjaka, postao je 1895. načelnikom općine Volosko, potom, od 1911., Volosko-Opatija (Abbazia) i ostao na tome mjestu dok ga talijanska okupatorska vlast nije smijenila 1918. 

Školovao se u Voloskom i Rijeci, a potom upisao pravo u Beču, gdje je postigao i doktorat iz te struke. Od 1880-ih bio je član Hrvatsko-slovenskog političkog društva, potom Političkog društva za Hrvate i Slovence osnovanog 1902. u Pazinu. Kao član Hrvatsko-slovenske stranke bio je u tri mandata, od 1889. do 1909., zastupnik u Pokrajinskom saboru u Poreču, tijekom druga dva mandata i njegov potpredsjednik. Promicao je hrvatsku kulturu i prosvjetu, zalažući se za otvaranje hrvatske gimnazije u Pazinu i utemeljenje novih hrvatskih pučkih škola. Sudjelovao je u utemeljenju hrvatskih udruga u Istri, poput Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru kojoj je neko vrijeme bio blagajnik. U Voloskom je uveo hrvatski jezik u javnu općinsku službu, borio se za uređenje bolnice u doniranoj zgradi Delmestrijevih, a 1909. bio je i među osnivačima Komunalne male realne gimnazije. Godine 1914. izazvao je skandal pozdravivši talijanskog ministra vanjskih poslova Antonina di San Giuliano govorom na hrvatskom. U Voloskom jedna ulica nosi njegovo ime, a bista sa spomen-pločom mu je na opatijskoj vijećnici.

LIT.: A. Szabo "Adrija Stanger - istaknuti hrvatski političar i zaslužni prosvjetni i kulturni djelatnik" (Časopis za povijest Zapadne Hrvatske II. i III., 2007.2008.); A. Muzur, "Opatija - Abbazia: itinerari za istraživače i radoznale" (Rijeka-Opatija 2001.)

Ur. (G. Prodan)