Narodni domovi, kulturne, prosvjetne i zabavne ustanove, središta društvenog života istarskih Hrvata i Slovenaca, podizana u gradovima i manjim mjestima na početku XX. st.

S obzirom na vrijeme i okolnosti u kojima su nastajali imali su i važnu političku ulogu. Veći i društveno važniji narodni domovi bili su u Puli, Pazinu, Buzetu, Voloskom i Trstu, koji su djelovali i na širem prostoru: pulski u južnom dijelu Istre, pazinski u središnjem, buzetski u sjevernom, tršćanski u Slovenskom primorju, dom u Voloskom u Istarskoj Liburniji. Podizani su u razdoblju žestokih političkih borbi u Istri između talijanskog te hrvatskog i slovenskog nacionalnoga pokreta, kad su istarski Hrvati i Slovenci dosegnuli znatnu razinu političke samostalnosti i ostvarili prve uspjehe na gospodarskom području. Nakon što su se politički organizirali i otvorili svoje škole, čitaonice, kulturno-prosvjetna društva i posujilnice, izgradnja narodnih domova bila je još jedan bitan uspjeh njihova nacionalnoga pokreta. Gradnju je omogućilo otvaranje posujilnica, koje su osigurale materijalnu bazu za financiranje takva pothvata. Neki su domovi financirani samo sredstvima posujilnica, a neki i dragovoljnim prilozima narodnjaka. Istaknuti narodnjaci bili su i glavni poticatelji izgradnje (tako je npr. Dinko Vitezić vodio akciju za izgradnju doma u Vrbniku na Krku, otvorenoga 1901.).

Domovi su se intenzivno otvarali 1904.–08. Godine 1904. otvoren je Narodni dom u Voloskom, a slovenske su političke, kulturne i gospodarske organizacije u Trstu dobile sjedište u zgradi Narodnoga doma, tada najvećem središtu Slovenaca i Hrvata u Istri i Primorju. Godine 1904.–05. grade se narodni dom u Puli (dovršen 1906.), Pazinu, Roču (dovršen 1906.), Podgradu, Kastvu, u Mihotićima u Kastafšćini. U pulski se dom većina hrvatskih društava smjestila 1907. Iste godine Hrvatska je posujilnica izgradila dom u Velom Lošinju, otvoren je i dom u Buzetu, a 1908. u Cresu.

Društvena je važnost tih ustanova bila golema. U njima su, uz čitaonice, koje su do tada bile žarištima hrvatskog i slovenskog nacionalnog pokreta, smještene knjižnice, posujilnice, kulturna, zabavna i sportska društva, te su postale okupljalištima naroda, kulturno-prosvjetnim središtima čitavih krajeva. Zbog takve su društvene uloge uvelike smetali iredentističkim krugovima i talijanskim okupacijskim vlastima nakon 1918., posebno fašističkim odredima, te im je zabranjen rad, a neki su i fizički uništeni. Tako je 13.VII.1920. zapaljen i uništen slovenski Narodni dom u Trstu, a dan kasnije (14.VII.) i hrvatski Narodni dom u Puli; 24.III.1921. fašisti su zapalili knjižnicu čitaonice Bratimstvo u Narodnom domu u Voloskom; 8.XI.1921. zapaljen je Narodni dom u Svetom Ivanu, a sljedećega dana u Rojanu, oba na periferiji Trsta. Mete fašističkih napada bili su i narodni domovi u Pazinu i Barkovljama. Dom u Buzetu primjer je preživljavanja različitih povijesnih nedaća: u njemu od 1957. djeluje Narodno sveučilište „Augustin Vivoda“ (danas Pučko otvoreno učilište „Augustin Vivoda“) s mnogim kulturno-prosvjetnim sadržajima.