D'Annunzio, Gabriele, talijanski književnik, političar i vojnik (Pescara, 12.III.1863. - Gardone Riviera, 1.III.1938.).

Kao predstavnik književnoga pravca dekadentizma, zahvaljujući pisanju mnogih proznih i pjesničkih djela, između 1880. i 1910. nalazio se u središtu talijanskoga književnoga života. Na vrhuncu književne slave nazivan je (il) Vate (posvećeni pjesnik, prorok). Popularnost mu je dizao i život prepun skandala, a 1897. čak je dobio i kratki mandat kao zastupnik u talijanskome parlamentu. Posjetio je Istru u svibnju 1902., kada je u društvu istaknutih domaćih iredentista (uz vlasnika Il Piccola Teodora Mayera, organizatora putovanja, s njim su bili Attilio Hortis, Giuseppe Caprin, Silvio Benco i Bernardo Benussi) obišao Trst, Kopar, Piran, Poreč, Pulu i Pazin.

Snažno je propagirao intervencionizam te nacionalističke i iredentističke ideje, da bi nakon ulaska Kraljevine Italije u rat na strani Antante (1915.) i sam, kao dobrovoljac, sudjelovao u njemu. Poznat je po sudjelovanju i zapovijedanju u nekoliko akcija od propagandne važnosti, kao primjerice infiltracija Bakarskoga zaljeva i let nad Bečom (1918.). Sudjelovao je i u brojnim zračnim napadima na tijekom 1917. i 1918. godine, gdje je bio zadužen kao motritelj-navigator na zrakoplovu i za bacanje bombi i mitraljiranje. Osim oružanih napada, na Pulu je bacao i letke, te je upravo tijekom jedne takve propagandne akcije na letcima skovao borbeni poklič Eia! Eia! Eia! Alalà! - kasnije korišten od strane fašista.

Nakon rata, D'Annunzio je nastavio propagirati nacionalističke ideje, dajući pritom posebnu pozornost mitu tzv. osakaćene pobjede. Akcijom nazvanom Marš iz Ronchija, poveo je vojno zauzeće Rijeke (13.IX.1919.), željeći pritom prejudicirati odluke Pariške mirovne konferencije koje bi oduzele Italiji mogućnost dobivanja grada. D'Annunzio je postao zapovjednikom Grada Rijeke (Comandante della Città di Fiume), te je nedugo nakon zauzimanja proglasio de facto samostalnu državu nazvanu Talijansko kraljevsko namjesništvo Kvarnera (Reggenza italiana del Carnaro). Postojanje te države i D'Annunziovu vlast prekinula je vojna intervencija Kraljevine Italije (24.-28.XII.1920.), koja je jedino na taj način mogla provesti odluke (12.XI.1920.), prema kojemu je Rijeka trebala postati međunarodno priznatom neovisnom državom. Unatoč porazu, D'Annunziova okupacija Rijeke poslužila je fašističkom pokretu kao obrazac za vlastito djelovanje. D'Annunzio se nakon toga povukao u svoju vilu uz jezero Garda, odakle je podržavao fašiste i surađivao s njima. Međutim, nakon preobrazbe fašističkoga pokreta u stranku počeo se distancirati i nikada se nije učlanio. Nedugo prije smrti u potpunosti se povukao iz javnoga života.