Razglednica Rodika iz 1912., godine u kojoj je tamo rođen Vladimir Dujmovič

Dujmovič, Vladimir

Dujmovič, Vladimir, antifašist, partizan, društveno-politički radnik (Rodik kraj Kozine, 28.VII.1912. – Izola, 10.III.1997.).

Otac Franc, brodograđevni radnik, majka Ana rođ. Svetina (Kjozotovi). Pučku školi pohađao je u rodnom kraju.

Kao trgovački pomoćnik zaposlio se u Križu (Santa Croce) kod Trsta. Godine 1931. pred fašističkim nasiljem ilegalno bježi u Jugoslaviju. U Mariboru je dobio posao u poljoprivrednoj zadruzi. Uključuje se u Društvo slovenskih emigranata iz Italije „Nanos, u kojem upoznaje tršćanskog komunista Pinka Tomažiča koji je mlade organizirao u omladinsku komunističku skupinu. Dujmovič sudjeluje u prikupljanju pomoći za republikance u Španjolskom građanskom ratu, a 1936. iz Jugoslavije bježi u Austriju, u Gradac (Graz). Tu je na jednom protestnom skupu uhićen, potom prognan u Italiju, gdje je upućen na služenje vojnog roka.

Krajem 1938. vraća se u Križ, gdje se zaposlio u trgovini poljoprivrednim potrepštinama. U političkoj ilegali povezuje se s P. Tomažičem, koji je tada bio u rukovodstvu Komunističke partije Italije (Partito Comunista d'Italia, PCI) za Julijsku krajinu, i pripadnicima TIGR-a. Nadimak u ilegali bio mu je Balkan, a uhićen je 10.VI.1940. Tih je dana uhićen i P. Tomažič te više stotina komunista, slovenskih rodoljuba i intelektualaca, antifašista i tigrovaca (potonji su proglašeni teroristima). Dujmovič je, kao komunist (u novijoj literaturi spominje se da je bio i tigrovac), bio među 60 osumnjičenih kojima je Specijalni sud za zaštitu države sudio na II. tršćanskom procesu od 2. do 14.XII.1941. Osuđen je na 30 godina zatvora.

Iz zatvora je pušten nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. te se u siječnju 1944. vratio u Brkine, gdje je u narodnooslobodilačkom pokretu djelovao kao partizanski učitelj. Nijemci su ga uhitili te je odveden u Lovran na prisilni rad, odakle je uspio pobjeći i priključiti se Istrskom partizanskom odredu u kojem se borio do kraja rata.

U neposrednom poraću je bio načelnik odjela za promet u Trstu i Ajdovščini, od 1946. tajnik Okružnog odbora Hrpelje-Kozina, potom matičar u Hrpeljama. Nakon umirovljenja 1961. nastanio se u Izoli.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Lida Debeljak Turk, „Dujmovič Vladimir, Primorski slovenski biografski leksikon, 19, Gorica 1993., 557; Marijan F. Kranjc, Organizacija TIGR v primežu vojaških obveščevalnih služb, Ljubljana 2017., 269.

Slučajna natuknica

Antončić, Antun