Talijanska zajednica u Istri, jedna od izvornih etničkih i nacionalnih zajednica na istarsko-kvarnerskom području, koja vuče podrijetlo dijelom iz romanske i dijelom iz mletačke civilizacije područja oko sjevernog Jadrana.

Svojim je kulturnim naslijeđem i lokalnim istriotskim i istromletačkim govorima pridonijela stvaranju multietničkoga identiteta Istre.

Romanizacija poluotoka započela je ubrzo nakon što su Rimljani osvojili Istru 177. pr. Kr., a istroromanska komponenta, koja se potom oblikovala u složenom postupku integracije, razmjene i kulturnog razvoja, poglavito u bizantsko i mletačko, a potom i u austrijsko doba, stvorila je baštinu nacionalnih, jezičnih, kulturnih i drugih vrijednosti kojima je obilježen identitet poluotoka. Tijekom stoljećâ ta je romanska sastavnica u Istri imala važnu gospodarsku, demografsku i kulturnu ulogu, osobito u obalnim gradovima i glavnim gradskim središtima u unutrašnjosti Istre.

Društvena stvarnost Talijana (i drugih naroda) u Istri posebno je obilježena povijesnim zbivanjima nakon Prvog svjetskog rata (fašizam) i nakon Drugog svjetskog rata (komunizam). Godine 1944. osnovan je prvi Privremeni odbor Talijanske unije za Istru i Rijeku (Unione degli Italiani dell’Istria e di Fiume), organizacije koja je poslije postala glavnim političkim i predstavničkim tijelom talijanske manjine.

Nakon Drugog svjetskog rata i Mirovnog ugovora sklopljenog u Parizu 1947. razvili su se složeni gospodarski, politički i nacionalni razlozi zbog kojih se u različitim fazama 1948.–56. talijansko stanovništvo uvelike iseljavalo (egzodus).

Talijanska sastavnica na području pripojenom Jugoslaviji postala je nacionalnom manjinom (stanovništvo). Prvi službeni popis stanovništva u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji iz 1948., proveden na samom početku iseljavanja, iskazao je prisutnost 79 575 građana talijanske narodnosti na tom prostoru, a broj se potom svake godine smanjivao (od 35 874 stanovnika 1953. do 15 132 stanovnika 1981.). U razdoblju obilježenom neugodnostima za pripadnike talijanske manjine strukture zajednice ipak su održale, iako u suženom obliku, temeljne društvene, kulturne, školske i umjetničkom ustanove te obranile (poglavito zahvaljujući djelovanju Antonia Bormea) subjektivitet i prava manjine, a 1964. pokrenule nove odnose suradnje s matičnom nacijom.

Godine 1974. slijedio je ponovni zastoj zbog smjene Bormea, glavnog čimbenika u procesu preporoda i društvenog napretka zajednice. Nova kriza manjine nadvladana je krajem 1990-ih, kada nastaju novi pokreti te političke i kulturne snage koji su, i u samoj zajednici i u istarskom društvu općenito, promicali nove obrasce suživota, dvojezičnosti i razvoja što su Talijanima na tim područjima pružili jasne perspektive rasta. Osnutak Grupe ’88 i potom Pokreta za Konstituantu omogućio je duboke političke promjene, koje su u siječnju 1991., nakon prvih slobodnih izbora u povijesti manjine, potaknule stvaranje jedinstvene, demokratske i pluralističke zajednice, nazvane Talijanskom unijom (Unione Italiana). U Puli je 3.III.1991. sazvana prva sjednica Osnivačke skupštine nove organizacije Talijana u Hrvatskoj i Sloveniji, kojoj je novi naziv (Talijanska unija) dan u Rijeci 15.VII.1991. Iste je godine posljednji jugoslavenski popis stanovništva zabilježio prve znake oživljavanja manjine i njezina brojčanoga rasta (21 303 izjašnjenih Talijana u Hrvatskoj, 3063 u Sloveniji).

U Hrvatskoj je 2001. zabilježeno novo, iako suzdržano, smanjenje broja talijanskog stanovnika (Talijanima se izjasnilo njih 19 636), a zabrinjavajuće je opadanje zabilježeno u popisu iz 2002. u Sloveniji, gdje se 2258 stanovnika izjasnilo da su talijanske narodnosti (tj. njih 24% manje nego 1991.). Na popisu stanovništva u Hrvatskoj 2021. bilo je svega 13 763 Talijana, odnosno 0,36% stanovništva.

Talijanska nacionalna skupina obuhvaćala je početkom 2026. ukupno 42 zajednice Talijana (Comunità degli Italiani) u Istri i Rijeci (te još desetak na kvarnrskim otocima i ostalim dijelovima Hrvatske), gdje djeluju više manjinskih školskih ustanova (dječji vrtići, osnovne škole s područnim školama i srednje škole), izdavačka kuća Edit, koja među mnogobrojnim izdanjima objavljuje i dnevni list La Voce del Popolo, te druga važna sredstva javnoga priopćivanja, npr. Radio i TV Koper-Capodistria. Osnovane su ugledne kulturne, znanstvene, pedagoške i umjetničke manjinske ustanove: Talijanska drama u Rijeci (Dramma Italiano), Centar za povijesna istraživanja u Rovinju (Centro di Ricerche Storiche), Centro per l’informatica, la programmazione e l’orientamento dei quadri dell’Unione Italiana (CIPO), Talijanski odsjek na Filozofskom fakultetu u Puli te odsjeci na talijanskom jeziku za obrazovanje učitelja i odgojitelja na Visokoj učiteljskoj školi u Puli.

Posebna prava talijanske zajednice, dvojezičnost i višekulturne i višeetničke značajke Istre posebno su zaštićeni i priznati Statutom Istarske županije. Položaj i prava zajednice zajamčeni su, između ostalog, odredbama Ustavnog zakona o ljudskim pravima i pravima etničkih i nacionalnih zajednica Republike Hrvatske te različitim međunarodnim sporazumima i ugovorima. Memorandum o sporazumu između Hrvatske, Italije i Slovenije o zaštiti talijanske manjine potpisan je 15.I.1992., a Sporazum između Republike Italije i Republike Hrvatske o manjinskim pravima potpisan je 5.XI.1996.