Timeus, Giovanni, novinar, nakladnik, iredentist, političar (Oprtalj, 21.III.1864. – Rim, 6.II.1946.).

Njegov otac Innocente podrijetlom iz Karnije i majka Cecilià rođ. Rovere iz Umaga odgojili su ga s gorljivom ljubavlju prema Italiji. Pohađao je osnovnu školu u Kopru. Njegov ujak Francesco Timeus bio je među osnivačima Talijanske ženske gimnazije u Trstu.

Protalijanski orijentiran objavljivao je u mladosti domoljubne članke u porečkom tjedniku L'Istria i pulskom Il Giovine Pensiero te tršćanskom dnevniku L'Indipendente. Da ne bi služio u austrougarskoj vojsci, izbjegao je 1886. u Milano, gdje se pridružio tajnom iredentističkom kružoku "Giuseppe Garibaldi" iz Trsta te je pisao za njegov povremenik L'Eco dell'Alpe Giulia, a u Đenovi je zajedno s podružnicom Garibaldija pokrenuo bilten L'Eco degli Irredenti, kojega je tiskan tucet brojeva.

Godine 1898. preselio se u Pulu, gdje je najprije uređivao Il Giovine Pensiero, pa u dogovoru s gradonačelnikom Lodovicom Rizzijem pokrenuo tjednik Il Popolo Istriano, faktički lokalno glasilo Talijanske (nacionalno) liberalne stranke (Partito Liberale Nazionale/Italiano). Godine 1900. utemeljio je i dvolisni dnevnik Il Giornaletto di Pola, također blizak talijanskim liberalima, koji je izlazio do početka Prvog svjetskog rata, a s prosječnom nakladom od 4500 primjeraka bio je najtiražniji list u Istri. Također je prikupio i objavio 1896. talijanske narodne pjesme u Istri Canzonette popolari cantate in Istria (drugo, prošireno izdanje tiskano je u Puli 1910., dostupno na https://issuu.com/knjiznica-biblioteca-umag-o/docs/canzonette__popolari__pdf#google_vignette).

Timeus se usporedo s novinskom i propagandno-političkom aktivnošću bavio i obavještajnom, u korist Italije. Još 1901. uspostavio je veze s eksponentima talijanske vojske te je pomagao u širenju obavještajne mreže u Dalmaciji. Na početku Prvog svjetskog rata, u studenome 1914., povezuje se u Rimu s tršćanskim iredentistom, parlamentarcem Salvatoreom Barzilaijem, a ubrzo ulazi u obavještajnu službu Talijanske ratne mornarice. Tijekom rata, kao stručnjak za istarski i dalmatinski zemljopis i prilike, djelovao je kao vojni obavještajac. Bio je među putnicima na brodu Audace koji je pristao u Trstu 3.XI.1918.

Nakon rata vratio se u Pulu gdje je ponovno pokrenuo Il Giornaletto, ali se zbog slabe prođe list ugasio 1920., a Timeus je imenovan privremenim povjerenikom općine Oprtalj. Na toj je dužnosti bio i 1935.-36. Izbijanjem Drugog svjetskog rata preselio se u Rim gdje je i umro.

Godine 1933. tituliran je komendatorom (commendatore) Reda Talijanske krune (Ordine della Corona d'Italia), a u rimskom predgrađu Tor de' Cenci jedna ulica nosi njegovo ime.

Sa suprugom Luigiom rođ. Candido, rođenom u Vodnjanu, imali su kći Aureu Timeus Aloi, slikaricu i spisateljicu.

Slike