Po završetku Prvog svjetskog rata, u ožujku 1919., Istru su posjetili američki novinari. Isto se ponovilo i po završetku Drugog svjetskog rata, u ožujku 1946. Tada je Istru obišlo više od 30 novinara iz različitih zemalja. Dok su 1919. novinari obilazili odabrane turističke destinacije, godine 1946. imali su zadatak izvještavati o posjeti Međusavezničke komisije za razgraničenje. Njihovi izvještaji se 80 godina koriste za interpretaciju tog burnog vremena.

Giovanni Radossi je u knjizi Il „Diario Polese“ di Giovanni Marotti, 8 settembre 1943, 16 settembre 1947 (Rovigno-Trieste 2022.) objavio kako je o toj komisiji pisala Ersiliagrazia Spatafora u knjizi Le frontiere dell'Italia (Milano 1979.). Napisala je kako je od 9.III. do 5.IV.1946. komisija posjetila pet gradova, 27 sela, organizirala 52 intervjua i provela nekoliko „neslužbenih istraga“, podneseno joj je otprilike 4000 peticija i rezolucija, 350 iz Italije i 3650 iz Jugoslavije. Komisija je 29.IV. podnijela zajedničko izvješće koje je bilo temelj za razgraničenje Julijske krajine 1947., između Jugoslavije i Italije.

Datumi posjete te komisije Istri drukčije su navedeni u dnevniku Giovannija Marottija. On je opisao dan po dan aktivnosti te komisije te je naveo da su u Trst stigli iz Milana 7.III. te se ponovno vratili u Trst 23.III. Od 16. do 23.III. bili su smješteni u privremenom sjedištu u Pazinu gdje ih je dočekao Većeslav Holjevac, zapovjednik Vojne uprave Jugoslavenske armije za Istru i Slovensko primorje, od kolovoza 1945.

U tjedan dana, koliko su boravili na poluotoku, članovi komisije posjetili su Labin, Opatiju, Pazin, Poreč i Rijeku, gradove u Zoni B Julijske krajine te Pulu u Zoni A. Ono što je obilježilo te posjete bile su manifestacije dviju suprostavljenih skupina Puljana i Tršćana u Zoni A, koja je bila pod savezničkom vojnom upravom. S jedne strane su talijanski iredentisti (tako ih je nazvao Marotti) zagovarali zadržavanje talijanske uprave te su na prosvjedima isticali talijansku trobojnicu bez simbola. Zagovornici Jugoslavije bili su Hrvati, Slovenci i dio Talijana. Njih je Marotti nazvao federalistima. Nosili su zastave s crvenom zvijezdom te nacionalnim bojama Hrvatske, Slovenije i Italije. Uz zastave isticali su portret Josipa Broza – Tita i nosili table s parolama.

Prvi sraz sukobljenih strana u Puli zabilježen je 18.III. na Giardinima. Tada je ekonomska sekcija savezničke podkomisije posjetila pulske tvornice te potom razgovarala s predstavnicima pulske privrede i sindikata. Netrpeljivost dviju strana, iredentista i federalista, tada se svela na zviždanje. Dan kasnije su zvižduke zamijenili vrijeđanjem. U tim sukobima sudjelovali su i muškarci i žene.

Vrhunac ožujskih netrpeljivosti u Puli je zabilježen 21.III. kada su se na Rivi sukobili federalisti s iredentistima te je nakon tučnjave bilo krvavih glava. Članovi komisije su tog dana stigli s 13 automobila u Gradsku palaču u 11:45 sati. Na Forumu je nekoliko tisuća federalista uzvikivalo Jugoslavija, mahalo zastavama, uzdizalo table s parolama, plesalo kolo u tri kruga u čitavoj širini Foruma i pjevalo u sav glas. Izviždali su ih iredentisti koji su pjevali Garibaldijevu himnu i uzvikivali Italija, a bili su smješteni do Augustovog hrama i Gradske palače. Nakon 22 sata iredentisti su otišli, a federalisti su plesali, pjevali i upućivali ovacije komisiji do 1:40 sati – sve dok članovi komisije nisu otišli.

U Pulu su idućeg dana ponovno stigli članovi komisije, ali je iredentista tada bilo 10 puta više, 20 tisuća naspram 2000 federalista. Iredentisti, kojima su se pridružili Tršćani stigli s dva parobroda, kretali su se od Giardina do Foruma. Na čelu su bili članovi Nacionalne talijanske komunističke partije (Partito comunista italiano nazionale) koji su nosili crvenu zastavu sa srpom i čekićem. Slijedili su ih studenti s višebojnom kosom, školarci (i osnovnoškolci) s učiteljicama, radnici, članovi uprave institucija i tvrtki te mlade dame. U svom nastupu su pjevali i zviždali, a mještani su s prozora bacali letke s talijanskom trobojnicom. Nakon njih je gradom prošlo pjevajući 2000 federalista, mladića i djevojaka.

Nakon što je komisija 23.III. napustila Istru, prosvjedi su se nastavili u zoni A. Dana 25.III. u 18 sati tisuće federalista su manifestirali u Puli i Trstu tako što su pjevali i isticali Jugoslaviju. Nakon tih prosvjeda izbrojano je 30-ak ranjenih.

Jesu li ti prosvjedi imali utjecaja na odluku Međusavezničke komisije za razgraničenje? Izgleda da nisu, barem prema članku dopisnik Notizie Nazioni Unite. On je doznao od predstavnika savezničke vojske, koja upravljaju Pulom, da je jedina posljedica demonstracije što su oduzeli puno vremena članovima komisije. Uostalom, još je prilikom prvog posjeta Puli, 18.III., ruski general dao naslutiti sugovornicima da je sudbina Istre već odlučena u korist Jugoslavije.

Prosvjed 21.III.1946. na pulskom Forumu. S lijeve strane su iredentisti koji traže zadržavanje talijanske vlasti, a s desne federalisti s bezbroj tabla s parolama kojima favoriziraju priključenje Jugoslaviji. Između njih su vojnici savezničke vojne uprave, prepoznatljivi po bijelim kacigama (izvor: Povijesni i pomorski muzej Istre)

• 
•