Marotti, Giovanni, odvjetnik, kroničar (Dubrovnik, 19.VII.1890. – ?).

Potječe iz talijanske dubrovačke obitelji, od oca Lodovica i majke Fiore Zuzzori (Zuzorić).

Diplomirao je pravo u Gradcu (Graz). S Antoniettom (rođ. Nassi) imao je sina Lodovica (1918.) i kćer Vittoriju (1920.). Preselio se 1923. ili 1924. s obitelji iz Dubrovnika u Pulu, tada pod Italijom, vjerojatno zbog nezadovoljstva položajem Talijana u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, kojoj je Dubrovnik pripao nakon Rapalskog ugovora 1920. Ipak, s rodnim je krajem zadržao određene veze i kontakte. Kao praktični katolički intelektualac, pisao je članke za Sanctus Blasius, dubrovački časopis na talijanskom jeziku za crkvene i kulturne teme.

U Puli se istaknuo kao branitelj na suđenju poznatom kriminalcu Ivanu Kolariću (1924.).

Najpoznatiji je po svojem pulskom dnevniku, pisanom od 8.IX.1943. do 16.IX.1947., u kojem bilježi događaje od kapitulacije Kraljevine Italije, preko nacističke okupacije, oslobođenja i Savezničke vojne uprave, do predaje grada Jugoslaviji Pariškim mirovnim ugovorima. Dnevnik sadržava opise svakodnevice, političkih i ratnih prilika u Puli te autorova osobna razmatranja i sudbinu obitelji: sin Lodovico poginuo je u savezničkom bombardiranju Pule 9.I.1944., a kći Vittoria (udana Bartoli) iste je godine otišla u Italiju. Nakon rata podržavao je jugoslavensku stranu u pitanju konačne pripadnosti Pule i Istre te razgraničenja s Italijom; nastavio je raditi u sudstvu, sudjelujući i u suđenju fašistu Luigiju Bilucagli, a nakratko je sudjelovao i u pokretanju Circola, talijanskog doma kulture u Puli.

Pisanje dnevnika prekinuo je nakon priključenja Pule Jugoslaviji, a o njegovoj daljnjoj sudbini nema podataka. Poznato je tek da je supruga Antonietta preminula u Rimu 1980. pa se pretpostavlja da je i on emigrirao. Ne zna se što je bilo s njegovim pulskim odvjetničkim uredom, koji je vjerojatno sadržavao bogatu dokumentaciju. Marottijev je dnevnik kasnije pronađen u Zagrebu, gdje se danas čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, te je 2022. objavljen u izdanju Centra za povijesna istraživanja u Rovinju (priredio ga je Giovanni Radossi).