Marušić, Branko

Marušić, Branko, arheolog (Planina kraj Rakeka, Slovenija, 8.X.1926. – Golnik kraj Ljubljane, 4.I.1991.). Rođen je u službeničkoj obitelji koja je poslije I. svjetskog rata napustila Istru. U Ljubljani je 1950. diplomirao arheologiju i povijest umjetnosti, a od 1948. radio je u Arheološkome muzeju Istre (AMI) u Puli, najprije kao pripravnik, od 1951. kao kustos. Višim kustosom postao je 1960., muzejskim savjetnikom 1978. God. 1967.–79. bio je ravnateljem muzeja, a potom do umirovljenja 1988. voditeljem Srednjovjekovnog odjela.

Ostvario je mnoga terenska istraživanja, utemeljio starohrvatsku arheologiju u Istri, sudjelovao u ustrojavanju Muzeja i potaknuo izradu njegove stalne izložbe početkom 1970-ih. Surađivao je ili vodio radove na drugim muzejskim zbirkama i lapidarijima u Puli (franjevački samostan, Augustov hram), u Poreču, Buzetu, Novigradu, Umagu itd. Godine 1972.–88. predavao je kao vanjski suradnik ranosrednjovjekovnu arheologiju na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, gdje je 1976. doktorirao temom o sakralnim spomenicima Istre, te postao izvanrednim, 1988. redovitim profesorom. Bavio se pitanjima ranosrednjovjekovne arheologije i povijesti Istre, proučavajući fenomene arheološkog kontinuiteta između kasne antike i ranoga srrednjeg vijeka u sakralnoj arhitekturi i skulpturi (Dvigrad, Betiga, Guran kraj Vodnjana, Rim kraj Roča), te seobe naroda u materijalnoj kulturi (langobardski grobovi na Brešcu kraj Buzeta). Posebno ga je zaokupljala tema odnosa barbariziranoga romanskoga stanovništva Istre prema doseljenom hrvatskom etnosu u istarskom ranosrednjovjekovlju, što je istraživao na mnogim iskapanjima u srednjoj i sjevernoj Istri (Mejica, Veli Mlun i Zajčji Brč kraj Buzeta, Brkač kraj Motovuna, Žminj, Čelega kraj Novigrada i druge). Prvi je znanstveno interpretirao kompleksnu arheološku problematiku i obradio arheološku građu toga razdoblja u Istri, a tim se područjima bavi i u djelima: Istra u ranom srednjem vijeku (1960.), Kasnoantička i bizantinska Pula (1967.), Istarska grupa spomenika sakralne arhitekture s upisanom apsidom (1978.), Starohrvatska nekropola u Žminju (1987.), Materijalna kultura Istre od V. do IX. stoljeća i Materijalna kultura Istre od IX. do XII. stoljeća (1987.). Napisao je približno 200 znanstvenih i stručnih članaka u domaćim i inozemnim časopisima, te velik broj natuknica o istarskim arheološkim i povijesnoumjetničkim lokalitetima za Enciklopediju likovnih umjetnosti Jugoslavenskoga leksikografskoga zavoda (1959.–66.) i za Reallexicon zur byzantinischen Kunst (Stuttgart). Bio je jedan od pokretača i dugogodišnji glavni urednik AMI-jevog stručnog časopisa Histria Archaeologica

LIT.: J. Belošević, In memoriam Branko Marušić, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, 1991, 23, 1; V. Girardi-Jurkić, U povodu obljetnice muzejskog i arheološkog rada Branka Marušića, Histria Archaeologica, 1989–1990, 20–21.
Robert Matijašić, Istarska enciklopedija
Posljednja promjena: 31. 3. 2019., ur.