Istraplastika, poduzeće za preradu plastičnih masa osnovano u Pazinu 5.X.1957., a ugašeno 2018.

Pokrenuto je rješenjem Narodnog odbora Općine Pazin u sklopu planskog razvoja Općine nakon Drugog svjetskog rata, koji je predviđao privredni i društveni razvoj temeljen na industrijskoj orijentaciji, bržem zapošljavanju te na ideji o ubrzanom mijenjanju postojeće agrarne privredne strukture. Istraplastika je, uz Kamen, Puris i Pazinku, činila jedan od generatora ekonomskog i društvenog razvoja središnje Istre u razdoblju socijalizma.

Svečano otvorenje pogona Istraplastike bilo je na Dan Republike (29.XI.1957.). Prvi proizvodni pogon bio je u prizemlju trokatnice u gradskoj četvrti Vrtlišće, gdje je radilo svega nekoliko radnika. Oko današnjeg Starog trga bili su raspršeni različiti dijelovi poduzeća do 1971.

Prva značajnija pošiljka strojeva i alata stigla je na temelju Sporazuma o reguliranju neriješenih financijskih i privrednih pitanja između Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Narodne Republike Mađarske od 29.V.1956. Istraplastika je na račun mađarskih ratnih reparacija dobila tri preše s pripadajućim priborom, stroj za zavarivanje plastičnih materijala, tokarski stol, glodalicu te erozimat.

Prvo proširenje tvornice dogodilo se u svibnju 1959., kada je u Buzetu otvoren izdvojeni pogon s oko 30 zaposlenih koji su proizvodili plastičnu obuću i profile. No, koncem iste godine pogon je ugašen zbog nerentabilnosti.

Košaraški pogon je zajedno s pazinskom Gradskom tiskarom ušao 1959. u sastav Istraplastike, koja mijenja ime u Kombinirana industrija plastike, obuće i košara (KIPOK). Prije tog pripajanja je Pogon za izradu košara od vrbova pruća djelovao u zgradi nekadašnjega zatvora uz Kaštel, kao i u samom Kaštelu, a pokrenula ga je Opća poljoprivredna zadruga Pazin tijekom 1955.

Poslovna politika KIPOK-a dovela je do preširokog asortimana robe, što nije bilo održivo. Stoga Istraplastika uskoro vraća staro ime, a tijekom 1960-ih postupno napušta proizvodnju robe široke potrošnje i sve se više usmjerava na industrijsku ambalažu. To je krajem desetljeća rezultiralo prvim većim ulaganjima koja su je dovela na vrh jugoslavenskih proizvođača proizvoda iz plastičnih masa.

U razdoblju 1969.-79. tvornica je izmještena iz starogradske jezgre. Nova lokacija odabrana je na Dubravici, sjeveroistočnom predgrađu Pazina, u neposrednoj blizini željezničkog kolodvora. Prva proizvodna hala, veličine 3000 m2, otvorena je u srpnju 1971. Nova lokacija donijela je rast u proizvodnim kapacitetima, omogućila zapošljavanje nekoliko desetaka novih radnika, na ukupno 40-ak, i omogućila postupno napuštanje zastarjele tehnologije brizganja i uvođenje novih tehnologija i materijala u proizvodnju. Otvaraju se vrata proizvodnji polietilenske ambalaže.

Druga proizvodna hala, od 2500 m2, otvorena je u rujnu 1975., a zahvaljujući nabavi nove opreme povećan je kapacitet prerade polietilena i uvedena je tehnologija prerade polipropilena.

Sljedeće godine (1976.) izgrađena je nova montažna zgrada u koju se smjestila uprava poduzeća. Uslijedila je potom rekonstrukcija, adaptacija i proširenje dijela dotadašnje upravne zgrade koja je 1977. otvorena kao restoran poduzeća. Posljednja velika etapa razvoja tvornice bila je 1979., kada je realizirana najveća investicija: izgrađena je i opremljena treća proizvodna hala površine 10 000 m², u koju je ugrađena nova proizvodna linija za izradu ambalaže od kombiniranih materijala tehnologijom laminiranja s kapacitetom od 1200 tona godišnje. Ukupni godišnji proizvodni kapacitet Istraplastike time je povećan s 3000 na 5000 tona.

Dobri poslovni rezultati tijekom 1970-ih omogućili su Istraplastici veću posvećenost stručnom osposobljavanju kadrova, jačanju samoupravljanja te podizanje osobnog i društvenog standarda radnika, kao i pružanje potpore poduzeća raznim društvenim, sportskim i drugim organizacijama. Izgrađeni su stanovi za radnike, ponuđeni im stambeni krediti, sufinanciralo se školovanje kadrova, uveo kolektivni godišnji odmor, a poduzeće počelo sponzorirati Košarkaški klub (KK) Pazin, koji od 1973. nosi ime KK Istraplastika i natječe se u Hrvatskoj ligi – zapad.

Istraplastika se profilirala kao značajan proizvođač plastične, kombinirane i ambalaže za prehrambene proizvode te surađivala s najvećim tvrtkama u Jugoslaviji poput Borova, Podravke, Tvornice duhana Rovinj, Purisa i drugih, a dio proizvoda plasirala u inozemstvo (Italija, Francuska, Belgija, Nizozemska i Savezna Republika Njemačka).

Dugogodišnji direktor Ivo Radetić bio je jedan od najzaslužnijih pojedinaca za prosperitet poduzeća od preseljenja na Dubravicu pa do kraja 1980-ih kada je tvrtka brojila gotovo 400 radnika.

Desetogodišnji rast i razvoj rezultirao je 1980. uvrštenjem poduzeća među pet najvećih proizvođača lake i kombinirane ambalaže za prehrambene proizvode u Jugoslaviji. Poduzeće je održavalo dobre poslovne rezultate i tijekom kriznih 1980-ih, kada velik broj poduzeća u Jugoslaviji ulazi u ogromne probleme uzrokovane ekonomskom krizom.

Kriza Istraplastike započela je 1990-ih, kada postaje dioničko društvo (d. d.) za proizvodnju ambalaže. Završila je 2000. s gubitkom od gotovo devet milijuna kuna i velikim dugovanjima prema dobavljačima. Hrvatski fond za privatizaciju je 24.VII.2001. donio odluku o prodaji 52,01 % udjela Istraplastike društvu Plastoform iz Šmarjete (Slovenija). Ugovoreno je zadržavanje 178 zaposlenika godinu dana.

Istraplastika je 30.XI.2013. preoblikovana iz d.d. u društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.), a 9.VII.2018. pripojena Istra Rent Facilityu, d. o. o.-u za poslovanje s nekretninama, čiji su vlasnici i direktori otac i sin istog imena i prezimena Franc Gregorčič. Oni su bili posljednji direktori i vlasnici Istraplastike, koji su od 2001. postupno gasili proizvodnju.

Natural Recycling Company kupio je 2019. najveću halu nekadašnje Istraplastike. Novoosnovana talijanska tvrtka dovezla je iz Italije tone otpada i skladištila ih u hali s navodnom namjerom recikliranja, što se nikada nije dogodilo. Dok se utvrđuje odgovornost, tromost sustava traje, a bale smeća – procjene se kreću od 4000 do 10 000 tona otpada – prijetnja su Pazinu zbog realne opasnosti od samozapaljenja. Glodavci i smrad postali su svakodnevnica s kojom žive okolni stanari.

Koliko je poznato, najveći dio arhive Istraplastike je uništen.

Slike