Voltić (Voltiggi, Voltigyi), Josip, leksikograf (Tinjan, 27.I.1750. – Beč, 25.VIII.1825.).

Školovao se u isusovačkoj gimnaziji u Gorici (1768.–73.), zatim na političko-kameralnoj školi u Zagrebu (1774.–77.), koja je za njegova studija postala Kraljevskom akademijom znanosti, jezgrom zagrebačkoga sveučilišta. U Beču je 1781. završio pravni fakultet.

Nakon studija ostao je u Beču i radio različite poslove: prevodio i uređivao rukopise u izdavačkom i tiskarskom poduzeću, poučavao je hrvatskom jeziku baruna Carnea-Steffanea, carskoga povjerenika za mletačke pokrajine koje su 1797. došle pod austrijsku vlast. Barun mu je do kraja života ostao zaštitnikom i prijateljem, ali mu nije mogao pomoći kada je zbog svojih jakobinskih liberalnih ideja bio prijavljivan i zatvaran.

Prijateljevao je s hrvatskim i slovenskim prosvjetiteljima (Matija Petar Katančić, Franjo Marija Appendini, Jernej Kopitar i dr.) te je, dobro poznavajući latinski jezik i antičke pisce, pripadao onima koji su tada vjerovali da su Hrvati potomci starih Ilira.

Znamenito mu je djelo Lettere Viennesi (Beč 1789.), u kojem je prikupio deset tobožnjih pisama u kojima komentira društvenu zbilju i moral intelektualnih i vladajućih činovničkih slojeva Beča i Austrije. Prema najboljoj tradiciji prosvjetiteljstva, on istodobno nudi savjete, ali za njih zna da su samo naivne tlapnje. Drugo slično djelo, Lettera apologetica intorno al teatro italiano in Vienna contro le censure del Mercurio Austriaco (1793.) također je izrazito protumonarhističko.

Najvažnije mu je djelo Ricsolovnik illiricskoga, italianskoga i niemacskoga jezika s jednom pridpostavljenom grammatikom illi primenstvom (1809.), koje je sastavio za potrebe podučavanja hrvatskog jezika. Prikupio je 17 000 riječi, pa je njegov rječnik omanji leksikografski priručnik, bez podrobnosti. Gradivo je složeno abecednim redom prema hrvatskom obliku riječi, a svakoj od njih daje talijanski i njemački prijevod.

Od triju poznatih njegovih prijevoda izdvaja se Tractatus de vitis cultura arteque parandi vinum, crematom, spiritum vini, acetum simplex (1808.), koje se dugo održalo u praktičnoj uporabi u vinarstvu XIX. st.