Kiš (Kiss), Karolj (Károly), lončar, izrađivač bukaleta (Temerin, Bačka, tada Ugarska, 19.III.1916. - Rukavac, 1.IX.1990.).

Rođen je u seljačkoj obitelji mađarske nacionalnosti. Izrađivao je razne lončarske predmete, no najviše je upamćen po proizvodnji bukalete - vrča iz kojeg se u Istri i na kvarnerskim otocima, ispija vino te pravi i servira istarska supa.

Kiš je jedini poslijeratni majstor koji je područje Istre i Kvarnera opskrbljivao bukaletom i drugim lončarskim proizvodima. Naime, nakon Drugog svjetskog rata bukaleta nestaje s tržišta, zbog čega se otvara velika potražnja, a Kiš se u težnji da proširi posao 1964. odlučuje iz Temerina u Vojvodini preseliti u Rukavac u matujskoj općini, gdje je živio do smrti. Sa suprugom Ilonom, koju je upoznao i oženio u rodnom kraju, imao je troje djece koja se nisu nastavila baviti očevim zanatom.

Kiš je uz pomoć obitelji podigao majstorsku radionicu te je počeo svojim proizvodima oprkrbljivati čitavu regiju. Glinu je dovozio iz Temerina, pročišćavao je i miješao s drugim vrstama, valjao je ručno i pomoću strojeva te je takvu mogao oblikovati na svom lončarskom stroju. Glazuru za svoje proizvode je radio sam, a njegova je supruga finom rukom crtala motive. U početku su izrađivali lonce za cvijeće, tanjure, zdjele i druge predmete, a robu su prodavali na sajmovima te po preporuci.

S vremenom je majstor uočio da u njegovoj ponudi nedostaje bukaleta. Oblik je lako kopirao zahvaljujući vještini u poslu, dok su svi drugi elementi govorili da nije bio s primorja. Glina koju je koristio bila je crvena s bijelim polivkom, a predmeti su ukrašavani plavom bojom s vegetabilnim uzorkom. Dodir gline i glazure davao je bukaleti žućkastu boju, po čemu je Kiš bio prepoznatljiv. Kasnije se paleta boja za dekoraciju proširila zelenom i narančastom, promijenjen je uzorak, a dodan je i centralni medaljon za upisivanje teksta.

Nakon Kiševe smrti nije bilo nikog tko bi nastavio tradiciju, a radionica je zatvorena. Dio alata kojim se služio otkupio je Etnografski muzej Istre u Pazinu, a teži dijelovi i dalje stoje u dvorištu njegove obiteljske kuće.