Kovarica, (preuzeto s https://labinska-republika.blogspot.com/2013/07/kovarice-iz-rase.html)

kovarice

Kȏvarice (od dijalektalno kȏvar: rudar, prema kâva, iz tal. cava: kop, jama; izvan Labinšćine zvali su ih kȃvarice), kamioni preuređeni za razvoženje rudara ugljenokopa Raša i Labin, koji su imali ugrađen zatvoreni sanduk s klupama u koji se ulazilo sa stražnje strane.

Raški i labinski ugljenokopi svojevremeno su zapošljavali oko 12 tisuća radnika. Kako su u rudnicima bile tri smjene, tako su i prijevozna sredstva prometovala tri puta dnevno.

Na Labinšćini prije i u prvim desetljećima nakon Drugog svjetskog rata nije bilo javnog gradskog prijevoza, pa ih je koristilo i lokalno stanovništvo, s tim da su im, za razliku od rudara, kondukteri naplaćivali karte. Ovakav način prometovanja uveden je zbog velikih udaljenosti koje su radnici ugljenokopa svakodnevno prelazili da bi došli do radnih mjesta. Prije toga su znali u jednom smjeru hodati i po deset kilometara, dok su neki živjeli u udaljenijim mjestima Istre te su im kovarice u tom smislu bitno olakšale radne uvjete.

Udarac rukom o karoseriju bilo je znakom da pojedini putnik želi izaći, a vožnja od Raše do Labina, što je bila najčešća ruta, trajala je oko pola sata.

Prvi preuređeni kamioni pojavljuju se u razdoblju talijanske uprave u Istri oko 1936., a prometovalo je šest linija.

Nakon rata kupljeno je osam tada modernih kamiona Fiat 666N, od kojih je šest u transportnom pogonu ugljenokopa za potrebe prijevoza radnika preuređeno u kovarice. S vremenom, kako je broj radnika rastao, povećavao se i broj linija i broj kamiona, a osim Fiatovih kupovali su se i Lancini.

Kovarice su prevozile 5000-6000 radnika dnevno i mjesečno prelazile oko 60 000 km. Prometovale su iz Raše prema Puli, Vodnjanu, Svetom Lovreču Pazenatičkom, Svetom Petru u Šumi, Gračišću, Šušnjevici i Kršanu.

Kovaricama se nisu prevozili rudari samo na posao, već i na organiziran dobrovoljni rad, koji se odvijao i na poljima isušenog Čepićkog jezera. Za masovnije prijevoze koristile su se i kovarice s prikolicom.

Kovarice su se intenzivno koristile do polovice 1950-ih, a potom ih postupno zamjenjuju autobusi, u početku također uvezeni iz Italije, koje su ljudi također zvali kovaricama (kavaricama). Nakon što je rudnik u Raši 1965. zatvoren, a centar za vađenje rude prebačen u Labin, i broj prijevoznih sredstava se smanjivao. Sa zatvarenjem rudarskih okana na Labinšćini (posljednje je zatvoreno 1999. u Tupljaku), isčezao je i ovaj oblik prijevoza.

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Marijan Milevoj, „Priča o kovarici“, Franina i Jurina 2004., 192-193; Josip Orbanić, „kavarice“, Istarska enciklopedija, Zagreb 2005., 383; M. Milevoj, „Kovarice iz Raše“, https://labinska-republika.blogspot.com/2013/07/kovarice-iz-rase.html, 6. 7. 2013.

Slučajna natuknica

Koparska pruga