Absalon, bl. (tal. Assalone), koparski biskup (? Kopar, druga polovica XII. st. – Kopar, oko 1245.).

O njegovu se životu malo zna. Bio je biskupom od 1210. otprilike do 1230. (prema nekima 1220. – oko 1242.), u doba pojačanih nastojanja akvilejskoga patrijarha Bertolda V. Andeško-Meranskog (ujedno istarskog markgrofa Bertolda III.), da uspostavi neposredan nadzor nad istarskim mjestima, koja su, uključujući i Kopar, pristala na smanjenu vlastitu polititičku i sudbenu autonomiju, iako nije mogao u njima iskorijeniti mletački utjecaj i težnje za municipalnim uređenjem.

Absalon je posvetio više crkava: sv. Ulrika (Urha, Ulriha) i sv. Leonarda u samom Kopru, a na širem gradskom području crkvu Blažene Djevice Marije u Šmarjama i sv. Jurja u Pomjanu. U Kopar je pozvao dominikance, koji su u gradskoj četvrti Zubenaga izgradili svoj samostan, te ih potaknuo da pomognu hospicij sv. Nazarija na vratima Mude. Nastojao je biskupiji vratiti pravo na desetinu s općinskoga područja, kako je bilo odlučeno u darovnicama iz 1186. i 1194.

Nakon njegove smrti među stanovništvom se proširio glas o njegovu neporočnom svetom životu te je stekao blaženičku čast i štovanje.