stradavanje istarskih učitelja u Prvom svjetskom ratu

U Istri se početkom XX. st. školska nastava odvijala na hrvatskom, slovenskom, talijanskom i njemačkom jeziku. Pred sam početak Prvoga svjetskog rata (1913.) Istra broji ukupno 278 škola u koje polazi 40.537 učenika, a njih podučava 818 učitelja. Osobito velik doprinos razvoju škola na hrvatskomu jeziku dala je Družba sv. Ćirila i Metoda za Istru osnovana 1893. kao odgovor na Legu Nazionale, talijansku iredentističku organizaciju sa sjedištem u Trstu, čija je svrha bila potalijančivanje Istre i Primorja putem školstva.

Prvi svjetski rat izbio je u ljeto 1914., a politička i vojna zbivanja snažno su se odrazila na školstvo s obzirom da je veći dio muškoga učiteljskog osoblja unovačen i poslan na bojište, uglavnom u Galiciju. Unatoč brojnim zaprekama školska godina 1914./15. započela je 15.IX.1914. Kako je Pula bila velika ratna luka od vitalnoga značaja za Austro-Ugarsku Monarhiju, tako je prijetila i potencijalna ratna opasnost za lokalno stanovništvo. Iz tih je razloga početkom 1915., oko 60.000 stanovnika južne Istre evakuirano u Austriju, Mađarsku, Češku i Moravsku gdje je zatim organizirano i školsko obrazovanje. U Istri su u tom razdoblju zatvorene mnoge škole na hrvatskom i slovenskom jeziku, a njihovi učitelji otišli su na bojište. Tijekom lipnja i srpnja 1915., nakon potpisivanja Londonskoga ugovora, Austrija je raspustila sva talijanska društva, pa tako i Legu Nazionale sa svim njezinim školama.

Učitelji su novačeni na čitavom području Austro-Ugarske, tako je na primjer kod prvoga novačenja u Češkoj pod oružje pozvano 2615 čeških i 1757 njemačkih učitelja. Taj se broj zbog kasnijih poziva starijih godišta i novaka povisio na više od 5000. U listu Naša sloga, br. 19 od 18.V.1915., nalazimo obavijest da se učitelje koji su rođeni 1891., 1895. i 1896., a proglašeni su sposobnima za vojnu službu, neće osloboditi vojske.

O važnosti učitelja govore nam novinski izvještaji iz Naše sloge (1914.-1915.), te Hrvatskoga lista (1915.-1918.), koji fragmentarno prate sudbine istarskih učitelja kroz ratna stradavanja i kroz patnje istarskoga naroda u izgnanstvu. Rat je započeo u srpnju 1914., a već u prosincu 1914. Naša sloga donosi vijest da je učitelj Mirko Saković iz Sovinjaka kod Buzeta pao u rusko zarobljeništvo na Sjevernom bojištu. U istom broju javlja i vijest o pogibiji učitelja Josipa Butkovića rodom iz Vrbnika. On je bio učitelj u školi u Pomeru pokraj Pule, a poginuo je 5.XII.1914. na bojištu u Srbiji. Pokopao ga je njegov ratni drug također učitelj Josip Zlatić koji je kasnije bio ranjen i hospitaliziran u Varaždinu. Koliko je učitelj Butković bio omiljen među školskom djecom govori i podatak da je u Filipani blizu Barbana održana sveta misa za pokojnoga učitelja na kojoj su bila nazočna sva školska djeca pod vodstvom učiteljice Zore Budal. O pokojniku je biranim riječima govorio i župnik Livić istaknuvši da je u jednu godinu ovdješnjeg  učiteljevanja postigao uspjeha za 2-3 godine. Deset kruna dariva Družbi i pomerski župnik Hinko Kukuljica koje je školski nadzornik Barbalić platio za misu zadušnicu za pokojnoga učitelja Butkovića.

Još je veći odjek u Našoj slogi br. 8 (25.II.1915.) postigla smrt učitelja Družbinih škola u Puli Ivana  Šorića koji je poginuo na sjevernom ratištu 27.X.1914. Ivan Šorić je bio vrlo obrazovan, društven, a nadasve veseljak uviek sa pjesmom u društvu, bio je u našim krugovima u Puli obćenito obljubljen.

U sljedećem izdanju, br. 9 (4.III.1915.), osvanuo je dirljiv nekrolog pokojnomu učitelju iz pera Josipa Krmpotića (P. J K-ić), urednika Naše sloge. Saznajemo da je pokojni Šorić bio veliki domoljub: Tvoje srce koje je tako vruće kucalo za narod svoj, za sve lijepo, plemenito. Iako je bio rodom iz Baške s otoka Krka (zanimljivo je da je i Butković bio iz Vrbnika), jako je volio Istru: Ljubio je vruće majku svoju, rodno mjesto, otok svoj ubavi, Istru cijelu i dječicu istarsku bijednu. Istre se sjetio i na ratištu, te je Istri i Družbi sv. Ćirila i Metoda ostavio svu imovinu: Za Istru je živio, bio je učitelj djece na družbinoj školi i pred smrt sjeti se Istre, sjeti se družbe sv. Ćirila i Metoda i zapisa joj - iza smrti majke - imovinu svoju. Još se u pismu oprašta od prijatelja svojih ovim riječima: Budite mi zdravi i veseli, a ne zaboravite našu bijednu i siromašnu Istru.

Kao i za učitelja Butkovića, organizirana je 10.III.1915. u crkvi Majke Božje u Šijani misa zadušnica za pokojnoga učitelja Šorića. Misi je bila nazočna i sva školska mladež i uprava Družbine pučke škole na Velom Vrhu u kojoj je učitelj Šorić radio. Da počasti uspomenu na učitelja Iva Šorića poginuloga na bojnome polju, Juraj Kaftanić darovao je Družbi sv. Ćirila i Metoda za Istru deset kruna.  Tragedija za njegovu majku je jako velika, jer je nakon pogibije Ivana Šorića, 24.XI.1914. poginuo i njezin sin Marko na južnomu ratištu. Marko je bio carski i kraljevski natporučnik (c. kr. nadporučnik). Koliko je obitelj Šorić bila vezana za učiteljsko zanimanje svjedoči i zahvala majke Dinke Šorić koja se napose svesrdno zahvaljuje g. Jurju Mihaliću, učitelju u Rabcu, g. učitelju Kosu ... koji su i vanjskim načinom izrazili svoju sućut izvjesiv zastave na pol stiega u počast milog pokojnika.

I u posljednjemu broju Naše sloge, u br. 21 od 25.V.1915. (list tada prestaje izlaziti), nalazimo osmrtnicu umirovljenom učitelju iz Čepića Ivanu Šaršonu. U zahvali se ožalošćena obitelj između ostalih zahvaljuje i kolegama učiteljima iz Brseča, Kršana, Šumbera, Svete Nedelje, Plomina i Čepića.

* Rad je nastao u sklopu natječaja za najbolju natuknicu na temu Prvi svjetski rat u Istri

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Naša sloga, br. 51, Trst 1914.; Naša sloga, br. 3, 4, 8, 9, 11, 19, 21, Trst 1915.; Ante Cukrov, Hrvatsko osnovno školstvo u Istri od 1918. do 1945. (I), Nova Istra, Časopis za književnost, kulturološke i društvene teme, godište IV., svezak XIII., broj 2-3, Pula ljeto-jesen 1999; Školske novine, br. 31 (2938), godina LXV. Zagreb, 14.X.2014. u: Hrvatski učiteljski dom, br. 20, 20.X.2014.