Fonda, Luciano, teorijski fizičar (Pula, 12.XII.1931. - Skradin, 21.VII.1998.).

Ratne prilike odvele su 1943. njegovu obitelj iz Pule u Trst gdje je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju "Dante Alighieri". Godine 1955. diplomirao je fiziku (s najvišim ocjenama) na tršćanskom Sveučilištu, gdje je potom dobio mjesto asistenta na Katedri za teorijsku fiziku, a 1958. sa stipendijom Fulbrightove zaklade otišao je u SAD, na Sveučilište Indiana u Bloomingtonu. Godine 1959. na poziv Roberta Oppenheimera pridružio se Institutu za napredne studije (Institute for Advanced Studies) u Princetonu. Već 1960. stekao je zvanje docenta teorijske fizike, kada je dobio i nagradu Talijanskog društva za fiziku.

U Italiju se vratio 1961., najprije na sveučilište u Palermu, potom u Parmi, a od 1963. na tršćansko gdje je 1966.-69. bio ravnatelj Instituta za teorijsku fiziku, a 1991.-97. dekan Fakulteta za matematiku, fiziku i prirodne znanosti. Godine 1964.-1980. bio je ravnatelj Međunarodne škole za naprednu fiziku (Scuola di Prefazione in Fisica, Advanced School of Physics), a bio je 1978. jedan od utemeljitelja te šest godina zamjenik ravnatelja Više međunarodne škole za napredne studije u Trstu (Scuola Internazionale di Studi Superiori Avanzati, SISSA). Također je bio ravnatelj Konzorcija za fiziku pri tršćanskom Sveučilištu od 1980. do 1997., kada je postao njegovim predsjednikom. Bio je i pridruženi član ljubljanskog Instituta "Jožef Štefan".

Područje njegovih znanstvenih istraživanja bilo je vrlo široko, od kvantne, atomske i subatomske fizike do fizike kondenziranih materija, a posebno se bavio sinkrotronskim svjetlom. Napisao je stotinjak znanstvenih radova i objavio dvije knjige: Symmetry Principles in Quantum Physics, u suradnji s Giancarlom Ghirardijem (New York 1978.) i Operazione Sincrotrone a Trieste (1980 - 1987). Storia di un'iniziativa scientifica (Trst 1988.). Fonda je bio jedan od ključnih tvoraca sinkrotrona (kružnog akceleratora elektrona ili protona) Elettra, puštenog u rad 1993. u istoimenom multidisciplinarnom istraživačkom centru u Basovizzi iznad Trsta. Prethodno je, 1980.-1985., sudjelovao u radu međuvladinog odbora koji je u Bruxellesu odlučivao o izgradnji europskog sinkrotrona. Nakon što je za lokaciju odabran Grenoble, Fonda je iskoristio stečena iskustva i s fizičarima Renzom Roseijem i nobelovcom Carlom Rubbijom pokrenuo izgradnju tršćanskog sinkrotrona. U toj je instituciji, dioničkom društvu Elettra Sincrotrone Trieste, bio je rukovoditelj znanstvenog odjela 1987.-1991. te potpredsjednik društva od 1993.

Za doprinos izgradnji Elettre dobio je 1993. tršćansku nagradu San Giusto d'Oro, koju su 1967. utemeljili novinari regije Friuli - Venezia Giulia (Furlanija - Julijska Venecija).

Umro je prilikom ljetnog krstarenja jedrilicom po Jadranu. Njegovo ime nosi 1999. utemeljeni Fakultet za znanost (Collegio per le Scienze) Sveučilišta u Trstu, te, uz ime Paola Marije Faselle, nagrada za mlade istraživače centra Elettra Sincrotrone.