Romi (Romih), Massimiliano (Max), šahist (Buzet, 22.V.1893. - Đenova, 24.IV.1979.).

Rođen je kao Max Romih (hrv. Maksim Romić) u tada austrougarskom Buzetu, a dolaskom Italije fašističke su mu vlasti u 1920-im promijenile ime u Massimiliano (Massimo) Romi (premda mu se prezime Romih pojavljivalo na šahovskim turnirima sve do 1930.).

Školovao se za računovođu, a u šahovskom svijetu zapažen je 1921. nakon pobjede na turniru u Trstu i dobrog plasmana na talijanskom prvenstvu u Viareggiu. Ubrzo će, nošen šahovskim uspjesima, napustiti Italiju i od 1923. do 1931. igrati uglavnom u inozemstvu postižući vrijedne rezultate na vrlo uglednim turnirima. Bio je pobjednik turnira u Scarboroughu (Engleska) 1925. (bez poraza), treći u Hyeresu 1926., četvrti 1938. u Parizu (remizirao s pobjednikom Capablancom).

Igrao je na završnim turnirima svih talijanskih nacionalnih prvenstava od 1921. do 1970., njih 14, osvojivši drugo mjesto u Milanu (1931.), Firenzi (1935.), Reggiu Emiliji (1947.) i Rovigu (1956.), pa je u šahovskim krugovima stekao neslavni epitet "vječitog drugog". Nastupao je za Italiju na šahovskim olimpijadama u Parizu 1924. (neslužbena), Londonu 1927., Pragu 1931., Varšavi 1935. i Münchenu 1936. (neslužbena). Od 1946. živio je u Đenovi i sudjelovao na brojnim turnirima u Italiji (drugo mjesto u Reggiu Emiliji 1947., treće mjesto u Trstu 1954., drugo mjesto u Rovigu 1956.) i inozemstvu.

Za život je zarađivao od računovodstvenih poslova te prevođenja s obzirom na to da je uz talijanski dobro poznavao i njemački, engleski, francuski te hrvatski i slovenski jezik.

Bio je poznat kao borben šahist koji je uvijek igrao na pobjedu što je utjecalo i na oscilacije u plasmanima na turnirima, na jednom je znao pobijediti, a već na sljedećem biti posljednji.

Slike